Tekstualne konvencije i ukodirani čitatelj u Tolkienovu prijevodu Beowulfa

This thesis analyses J. R. R. Tolkien’s translation of Beowulf, an Anglo-Saxon poem considered the highest achievement of Old English literature. The theoretical framework of the paper consists of Barthes’ text on narrative codes and Brooke-Rose’s text on the encoded reader. A survey of certain aspects of Tolkien’s translation of Beowulf is given, in addition to its comparison to Seamus Heaney’s rendition. The last part of the discussion is dedicated to the analysis of Tolkien’s translation of Beowulf using the theoretical framework introduced in the second chapter. This is completed with the evaluation of the encoded reader in Tolkien’s translation of Beowulf, followed by conclusion on the strength of the proposed argument regarding Tolkien’s reproduction and adaptation of the original listener.U ovom radu promatra se Tolkienov prijevod Beowulfa, anglosaksonskog epa koji predstavlja najvažnije postignuće staroengleske književnosti. Teorijski okvir rada čine Barthesov tekst o narativnim kodovima, kao i tekst Brooke-Rose o ukodiranom čitatelju. Nakon toga prikazan je pregled određenih značajki Tolkienova prijevoda Beowulfa te njegova usporedba s prijevodom Seamusa Heaneya. Posljednji dio rasprave posvećen je promatranju Tolkienova prijevoda Beowulfa uz korištenje teorijskog okvira predstavljenog u drugom poglavlju. To je popraćeno procjenom ukodiranog čitatelja Tolkienova prijevoda Beowulfa, nakon kojeg slijedi zaključak o tome je li Tolkien u svom prijevodu uspješno reproducirao i adaptirao iskustvo izvornog slušatelja Beowulfa