S kakvim je zdravstvenim rizikom udružena amenoreja?

Amenorrhea is one of the most common symptoms in the woman’s health pathology. It can be caused by anatomical defects of the outflow tract (uterus, cervix, vagina), thus being in the gynecologist’s domain, or can be observed in gonadal dysgenesis (Turner’s syndrome), hypopituitarism (Sheehan’s syndrome), prolactin-secreting pituitary tumors, Cushing’s syndrome, hyperthyroidism, stress, anorexia nervosa, polycystic ovaries, and in women upon discontinuation of oral contraceptives, especially if they have a history of prior menstrual irregularities. Endocrine abnormalities may also be due to changes in target tissue responses to hormones. These disorders can occur by a variety of mechanisms. Endocrine glands may be injured or destroyed by neoplasia, infections, hemorrhage, autoimmune disorders, and many other causes. Menopause, pregnancy and lactation are the most common causes of ammenorrhea. Hypothalamic lesions resulting in impaired secretion of releasing hormones may manifest themselves by pituitary dysfunction, which in turn leads to functional abnormalities of its various target organs. Extraglandular disorders can result in hormone deficiency and become manifest with amenorrhea as one of the symptoms. Assessment of the patient’s endocrine status relies on the findings from the history, physical examination and laboratory testing. The latter can include measurement of hormone levels of their metabolites in plasma or urine either in basal state or in response to provocative testing. For endocrine deficiency syndromes, hormones are generally administered to counteract the deficiency. In hormone excess syndromes, a variety of approaches have been used. Hyperfunctioning tumors are removed when possible, and sometimes hyperplastic glands are extirpated. In other cases, drugs are given to block hormone production. Menopause related osteoporosis is the leading health problem associated with amenorrhea and should be treated as early as possible, i.e. from the beginning of the period of menses disappearance.Amenoreja je jedan od najčešćih simptoma u ženskoj patologiji. Ona može biti uzrokovana anatomskim nedostacima izlaznoga trakta (maternica, ušće maternice, rodnica) pa spada u djelokrug ginekologa, no može se zapaziti kod bolesti nedostatka gonada (npr. Turnerov sindrom), hipopituitarizma (npr. Sheehanov sindrom), u bolesnika s tumorima hipofize koji luče prolaktin, kod Cushingova sindroma, hipertiroze, stresa, anoreksije nervosa, policističnih jajnika, te nakon prestanka uzimanja oralnih kontraceptiva, poglavito u žena s prethodnim menstrualnim nepravilnostima u anamnezi. Endokrine abnormalnosti mogu isto tako biti uzrokovane promjenama u odgovoru ciljnih tkiva na hormone. Različiti mehanizmi mogu biti uključeni u nastanak ovih bolesti. Endokrine žlijezde mogu biti oštećene ili uništene neoplazijom, infekcijama, krvarenjem, autoimunim bolestima, te mnogim drugim uzrocima. Najčešći uzroci amenoreje su menopauza, trudnoća i dojenje. Oštećenja hipotalamusa koja dovode do poremećenog lučenja hormona za otpuštanje mogu se očitovati disfunkcijom hipofize, što opet rezultira funkcionalnim abnormalnostima različitih ciljnih organa. Poremećaji izvan te žlijezde mogu dovesti do pomanjkanja hormona i postati očitima, uz amenoreju kao jedan od simptoma. Procjena endokrinog statusa bolesnice temelji se na nalazima iz anamneze, fizikalnog pregleda i laboratorijskih pretraga. Laboratorijski testovi mogu uključivati mjerenje razina hormona ili njihovih metabolita u plazmi ili mokraći u bazalnom stanju ili u odgovoru na provokativno testiranje. Kod sindroma endokrine deficijencije hormoni se uglavnom daju kako bi se ispravila ta deficijencija. Kod sindroma s viškom hormona primjenjuju se različiti pristupi. Tumori koji pokazuju hiperfunkciju se odstranjuju kadgod je to moguće, a ponekad se uklanjanju i hiperplastične žlijezde. U drugim pak slučajevima daju se lijekovi za suzbijanje stvaranja hormona. Osteoporoza povezana s menopauzom vodeći je zdravstveni problem povezan s amenorejom i treba ju što ranije liječiti, tj. od početka razdoblja prestanka menstruacije