INTERKULTURALNA KOMUNIKACIJA U PREVOĐENJU POVIJESNIH TEKSTOVA

nemaU prevođenju tehničkih tekstova uporabljuju se različiti nazivi kao posebni govori, mikrojezici struke, itd. Usvajanje takvih govora ne uključuje samo poznavanje stručnog vokabulara, već i diskurzivnih svojstava teksta u kojima kulturni i jezični sustavi određuju izbor terminologije, a istovremeno nisu uvijek usporedivi na međujezičnom i međukulturnom nivou. Teorijski naputci, verificirani na konkretnim primjerima iz prevoditeljske prakse, svjedoče da je kulturološka spona (elementne samo temeljprevoditeljskog procesa, već i svojevrsni problem).Studije o prevođenju (Vinay e Darbelnet, 1971; Scollon, Wong Scollon, 1995) razmatraju pojam kult kroz dva temeljna funkcionalna gledišta: jedno rep odrediti jedinstveno denom pojma koji će postati simboličan i za druge jezike, a drugokomunikativa pojmovi iz jednog jezi izravnog pristupa u prevođenju (direct translation) značajke doslovnog prijevoda (literal translation).Članak nudi analizu povijesnog teksta u kojemu se ukrštavaju umjetnost, tradicije, politika, institucije, te se ukazuje na to da je uloga prevođenja svojevrsno interkulturalno posredovanjeDa bi prijevod povijesnih tekstova bio što vjerodostojniji,naya i Dalberneta (1971), svjesne da se time ne iscrpljuju sve postojeće strategije prevođenja. Spomenuti kanadski autori primjećuju da prijelaz drugi može biti izravno (direktno, a time doslovno) ili koso (poprečno ili nedoslovno). Tri postupka koja se mogu pripisati izravnom pr, kalk i doslovni prijevod. Kosi prijevod se ostvaruje u transpoziciji, modulaciji, ekvivalenciji i adaptaciji, procesi koji uklanjaju postojeću udaljenost između dva jezična sustava