Cilj ovog rada bio je pružiti uvid u glavne probleme vezane za prevođenje poezije i predstaviti postojeće modele za prevođenje poezije. Prvo je predstavljen model Jamesa S. Holmesa, koji podrazumijeva četiri pjesničke forme koje prevedena pjesma može poprimiti na temelju prevoditeljevih odluka i prioriteta. Zatim je predstavljen model Andréa Lefeverea, koji se sastoji od sedam strategija za prevođenje poezije koje je uočio u različitim prijevodima Katulove pjesme 64. Holmesov i Lefevereov model zatim su primijenjeni u analizi izabranih hrvatskih prijevoda pjesama švedskog pjesnika Tomasa Tranströmera. Analiza prijevoda pokazala je da je prevoditeljica Sonja Bennet primijenila mimetičku i organsku formu prema Holmesovoj klasifikaciji. Pokuša...