Protection of women in armed conflict

Predmet ovog rada je proučavanje zaštite žena u oružanim sukobima, promatrajući prvenstveno zaštitu civilnog stanovništva u sukobom pogođenim područjima. Pravo oružanih sukoba obuhvaća niz međunarodnih pravila kojima je cilj smanjiti štetne utjecaje na sve sudionike. U smislu međunarodnog humanitarnog prava osnovni izvor predstavljaju četiri Ženevske konvencije donesene 1949. godine. Ovaj rad proučava prije svega propise IV. Ženevske konvencije koji se odnose na zaštitu građanskih osoba, te njihovu primjenu u određenoj situaciji. Propisujući pravila o zaštiti žena u oružanim sukobima, ove konvencije daju okvir i standarde postupanja, koji se primjenjuju u skladu s potrebama i okolnostima pojedinog slučaja, u čemu važnu ulogu imaju međunarodne i nevladine organizacije kao što su Ujedinjeni narodi i Međunarodni odbor Crvenog križa. Osim zaštite prava svih sudionika u oružanim sukobima, kao što su pravo na pristup hrani i vodi, pravo na dostupnost zdravstvenih usluga i pravo na smještaj, propisuje se i zaštita od seksualnog nasilja. To se prvenstveno odnosi na silovanje, koje je u Statutu Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), Međunarodnog suda za Ruandu (ICTR) i Međunarodnog kaznenog suda (ICC) stavljeno u kategoriju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. S obzirom na to da je ovakva definicija seksualnog nasilja novijeg karaktera, uspješnost prevencije i sankcioniranja još je na relativno niskoj razini, no zaštita prava žena i sprečavanje seksualnog nasilja u oružanim sukobima jedna je od najvažnijih tema međunarodne zajednice.The subject of this paper is the study of protection of women in armed conflict, primarily observing the protection of civilian population in conflict affected areas. The law of armed conflict encompasses a number of international rules with the intent of reducing the adverse effects on all parties involved. The main source of international humanitarian law are the Geneva Conventions adopted in 1949. This paper studies above all the regulations of IV. Geneva Convention relative to the protection of civilian persons in time of war, and their application in a given situation. The regulations of these Conventions provide a framework and standards of treatment that are applied to the needs and circumstances of each case, with the important role for international and humanitarian organizations such as the United Nations and the International Comittee of the Red Cross. In addition to the protection of basic human rights, such as the right to food and water, access to health services and the right to shelter, there is also the protection against sexual violence, primarily rape, which has been placed in the category of war crimes and crimes against humanity in the Statutes of the International Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY), the International Tribunal for Rwanda (ICTR) and the International Criminal Court (ICC). Given that this type of categorization is of a newer character, the success rate of prevention and punishing is still relatively low, but the protection of women's rights and the prevention of sexual violence in armed conflict is one of the most important topics of the international community