Višedimenzionalna priroda prekarnog rada: Mješoviti istraživački pristup

This article presents the findings of an extensive qualitative and quantitative in-depth study of precariousness among working population in Slovenia. Semi-structured interviews of a sample of people engaged in different forms of work and a survey of working population were conducted to identify the impact of the different forms of work on perceived employment and social security, access to skill and voice in the workplace, socio-economic status and future prospect. Our research confirms that implicit precariousness exists in all forms of work, but its magnitude (low, medium or high), depends on the contractual form. The greatest disparities were found in remuneration and working hours, while workers in all forms of work have only modest opportunities for training. The risk of poverty is also unrelated to the form of work and similarly all workers fear taking sick leave. There is also a pessimistic view of future prospects, including retirement. Taking into account the pandemic, which is threatening the wellbeing of millions, an ambitious response of regulatory regimes is required to ensure the best working conditions, training and fairness for all and to do so it is important to thoroughly understand various dimensions of precariousness.Rad predstavlja rezultate opsežne kvalitativne i kvantitativne dubinske studije prekarnosti među radnim stanovništvom u Sloveniji. Vođeni su polustrukturirani intervjui s uzorkom osoba angažiranih u različitim oblicima rada i provedeno je istraživanje zaposlenog stanovništva kako bi se identificirao učinak različitih oblika rada na percipiranu zaposlenost i socijalnu sigurnost, pristup vještinama i glasu na radnom mjestu, socioekonomski položaj i izglede za budućnost. Naše istraživanje potvrđuje da prešutna prekarnost postoji u svim oblicima rada, no njezin intenzitet (nizak, srednji ili visok) ovisi o obliku ugovora. Najveće nejednakosti su u primicima od rada i radnom vremenu, dok oblici u svim oblicima rada imaju samo skromne mogućnosti za usavršavanje. Rizik od siromaštva nije povezan s oblikom rada i svi se radnici slično boje uzimanja bolovanja. Prisutan je pesemističan pogled na izglede za budućnost, uključujući mirovinu. Uzimajući u obzir pandemiju koja prijeti dobrobiti milijuna ljudi, potreban je ambiciozan odgovor regulatornog sustava kako bi se osigurali najbolji uvjeti rada, usavršavanja i pravičnosti za sve, a kako bi se to postiglo važno je u potpunosti razumjeti sve dimenzije prekarnosti