Regionalizam i zastupanje podregija: vodič za preustroj županija u Hrvatskoj

The aim of the paper is to explore regionalism and the representation of sub-regional identities in a regional institutional-setting. The main research question is how large political regions should be and how various sub-regional identities should be represented in the institutional structure of these regions, mainly in representative bodies as the main democratic institutions of representative democracy. Do larger regions allow the preservation of particular sub-regional identities or are these identities completely absorbed by a wider regional identity? How have sub-regional identities been represented in the institutional structure of wider regions? This is especially important for Croatia as it struggles and repeatedly fails to introduce a territorial restructuring of the meso-level of its local government (counties) and to increase the size of its counties by transforming them into regions, in parallel with a stronger push towards decentralisation. The academic community and the general public have been advocating the transformation of 20 counties into a smaller number (mostly five) of larger and stronger regions, but opposition has come from interest groups connected with the current county system, including local political elites. The paper focuses on ways to overcome some of the stronger disagreements over the potential “bundling”, or amalgamation, of areas with differing and idiosyncratic cultural, political, historic, and socio-economic heritages into a greater region. Therefore, a comparative analysis of sub-regional representations in selected European countries is used to show a way to resolve the impasse. The analysis covers parliaments and sub-regional representation in Scotland, Wales, England, and Poland. The paper is divided into five parts. The introduction is followed by an analysis of the interconnectedness of the political ideology of regionalism and regionalisation as an effort to introduce regions into the institutional architecture of a particular country. Part three deals with sub-regional representation and identity formation as a particularly important issue of regionalisation, and creating bigger political regions comprised of several local communities, which often have a stronger sub-regional political and social identity. Part four deals with the need in Croatian society, advocated by various actors (e.g. the academic community, the media, the general public, and some smaller political parties), to reform the current county structure, which is perceived as too fragmented and not suitable for the performance of tasks connected with the regional government tier. The concluding part combines the previously elaborated arguments and sketches the main points that could lead to the potential reorganisation of the Croatian county structure. The paper shows that by employing innovative institutional changes and focusing sub-regional differences in a regional representative body, there can be a move towards the regional spaces definition of regionalisation, where sub-regions, such as Istria or Rijeka might see commonalities with one another and with neighbouring sub-regions. This would then make logical the idea of the amalgamation of sub-regions into a larger and more successful meso-region.U radu se istražuje pojam regionalizma i zastupanje podregionalnih identiteta u regional institutional-setting. Glavno je istraživačko pitanje usmjereno na otkrivanje idealne veličine političkih regija te kako bi unutar institucionalnog ustroja pojedinih regija valjalo zastupati različite podregionalne identitete. To se uglavnom odnosi na zastupnička tijela kao glavne demokratske institucije zastupničke demokracije. Je li moguće očuvati zaseban podregionalni identitet unutar veće regije ili će se on u potpunosti uklopiti u širi regionalni identitet? Na koji su način podregionalni identiteti dosad bili zastupljeni u institucionalnom ustroju širih regija? Za Hrvatsku su ova pitanja od posebne važnosti s obzirom na opetovane i neuspjele pokušaje provođenja teritorijalnoga preustroja mezo razine lokalne samouprave (županija), te pokušaja okrupnjivanja županija njihovim preustrojem u regije i popraćenih većim stupnjem decentralizacije. Znanstvena zajednica i šira javnost zalažu se za preustroj 20 županija u manji broj (uglavnom pet) većih i snažnijih regija, no tome se protive interesne skupine povezane s postojećim županijskim ustrojem, uključujući lokalnu političku elitu. U radu se nastoji objasniti kako odgovoriti na neka snažnija protivljenja potencijalnom spajanju, tj. amalgamaciji područja različitih i diosinkrastičkih kulturnih, političkih, povijesnih i društveno-ekonomskih baština u jednu veću regiju. Usporedno se analizira zastupanje podregija u odabranim europskim zemljama kako bi se predložilo moguće rješenje, a analiziraju se parlamenti i zastupanje podregija u Škotskoj, Walesu, Engleskoj i Poljskoj. Rad se sastoji od pet cjelina. Uvod slijedi analiza međusobne povezanosti regionalizma kao političke ideologije i regionalizacije kao pokušaja uvođenja regija u institucionalni ustroj države. Treći se dio bavi zastupanjem podregija i stvaranjem identiteta kao važnim aspektom regionalizacije, te stvaranjem krupnijih političkih regija koje sadrže veći broj lokalnih zajednica s često izraženijim podregionalnim političkim i društvenim identitetom. U četvrtome se dijelu opisuje nastojanje hrvatskoga društva uz potporu brojnih društvenih aktera (npr. znanstvene zajednice, medija, šire javnosti i pojedinih manjih političkih stranaka) da se provede preustroj sadašnjeg sustava županija jer ga se drži previše fragmentiranim i neprikladnim za obavljanje zadataka na razini regionalne samouprave. Završni dio povezuje argumente razrađene u prethodnim dijelovima te opisuje glavne korake koji bi mogli dovesti do preustroja županija u Hrvatskoj. Opisuje se kako inovativne promjene u institucijama i usmjeravanje razlika među podregijama u regionalno zastupničko tijelo mogu dovesti do pomaka prema definiciji regionalizacije kao regionalnih prostora. Prema toj definiciji podregije poput Istre ili Rijeke spoznati će međusobne sličnosti kao i sličnosti sa susjednim regijama. Time bi ideja amalgamacije podregija u veću i uspješniju mezo regiju postala logičnom