Philosophical roots of medieval Christian mysticism

Cilj ovog istraživanja je prikazati filozofske korijene srednjovjekovne kršćanske mistike. Kao takve, okrenula sam se neoplatonizmu, odnosno jedan od glavnih nosioca misticizma je neoplatonizam, a neoplatonistička mistika prenijeta je u kršćansku tradiciju spisima Platona, Plotina, Dionizija Areopagite te Ivana Skota Eriugenea. U filozofiji, misticizam je doktrina koja drži da je sve što čovjek iskustveno doživljava samo element nadnaravnog, odnosno da je svaka opstojnost simbolička preobrazba nadnaravnog postojanja. Mistična iskustva obuhvaćaju opis ekstaza, vizija i proročanstava sve do prikaza teološko-filozofskog sustava. Postoje dva tipa mistike: imanencijska mistika (mistika istovjetnosti) i monoteistička mistika. Prva pripada panteističkim religijama i metafizičkim sustavima kao što je neoplatonizam, u kojima između ljudskoga duha i metafizičkog prapočela svijeta (brahman, dao, plotinovsko Jedno) postoji ontološka istovjetnost. Drugi tip pripada objavljenim religijama, u kojima između mistika i predmeta njegove težnje (Bog) nema ontološke istovjetnosti, zajedništva naravi, pa se mistično jedinstvo ne postiže vlastitim naporom i meditacijskom tehnikom, već u ljubavi između stvorenja i Stvoritelja