Važnost pripovijedanja. Kako stvoriti kulturnu baštinu koja traje?

A well-told story has always been the cornerstone of good marketing and business, that is, »sales« and products and destinations. Faced with increasing competitiveness and increasingly demanding visitors seeking active nature tourism and integrated facilities, tourism stakeholders face the challenges of designing innovative tourism content that will, above all, »tell the story« and create a full, multisensory experience. Main ingredient of this holistic approach to destination development reflects primarily in the fact that the community is involved into all facets of development. The location turns into a destination once a location is harmonized with the needs of the tourists. Involving visitors in the life of the destination decreases the negative impact tourism might have and creates sustainability. How does this process work in the case of natural disasters or pandemic crises? How can storytelling become an important vehicle for connecting people and creating a disaster resilient cultural heritage? What are the tools in disaster risk management especially when we talk about cultural heritage? The underlying question is also: how do/may social innovation/participatory governance contribute to a more resilient and inclusive, cultural heritage and how can such approaches be improved and applied across Europe? This paper will explain the importance of storytelling in the context of pandemic crises as COVID-19 is, but also other natural disasters such as earthquakes or floods that are due to climate change and manmade influence more frequent than ever. Based on the results of research and examples of good practice (Croatian and European), this paper will identify basic steps and tools that can help both private and public stakeholders create quality product and content. By using examples of case studies, it will also argue that innovative approaches and participatory governance could contribute to a more resilient and inclusive cultural heritage and ultimately desired tourist destinations.Dobro ispričana priča oduvijek je bila temelj dobrog marketinga i poslovanja, odnosno »prodaje«, proizvoda i odredišta. Suočeni s povećanjem konkurentnosti i sve zahtjevnijim posjetiteljima koji traže turizam aktivne naravi i integrirane sadržaje, turistički djelatnici suočavaju se s izazovima oblikovanja inovativnih turističkih sadržaja koji će, prije svega, »ispričati priču« i stvoriti cjelovito, višeosjetilno iskustvo. Glavnina ovog holističkog pristupa razvoju destinacije jest ponajprije činjenica da je zajednica uključena u sve aspekte razvoja. Nakon što se lokacija uskladi s potrebama turista, ona postaje destinacija. Uključivanje posjetitelja u život destinacije smanjuje negativan utjecaj koji turizam može imati i stvara održivost. Kako taj proces funkcionira u slučaju prirodnih katastrofa ili pandemijskih kriza? Kako pripovijedanje može postati važno sredstvo povezivanja ljudi i stvaranja kulturne baštine koja traje, koja je s nama i tijekom katastrofa? Koji su alati za upravljanje rizikom od katastrofa, posebno kada je riječ o kulturnoj baštini? Temeljno je pitanje i kako društvene inovacije i sudjelovanje u upravljanju mogu pridonijeti otpornijem i uključujućem kulturnom nasljeđu i kako se takvi pristupi mogu poboljšati i primijeniti u Europi. Ovaj rad tumači važnost pripovijedanja u kontekstu pandemijskih kriza, kao što je COVID-19, ali i drugih prirodnih katastrofa, poput potresa ili poplava koje su zbog klimatskih promjena i utjecaja čovjeka češće nego ikad prije. Na temelju rezultata istraživanja i primjera dobre prakse (hrvatske i europske), ovaj rad identificira osnovne korake i alate koji mogu pomoći privatnim i javnim dionicima u stvaranju kvalitetnih proizvoda i sadržaja. Korištenjem primjera studija slučaja također se pokazuje da bi inovativni pristupi i sudjelovanje u upravljanju mogli pridonijeti baštini koja traje, koja je s nama u vremenima kriza, i turističkim destinacijama kakve se žele osmisliti