Emigration from Croatia to Overseas and European Countries from the Middle of the 19th Century to 1981 – an Attempt at Quantification

U radu se analizira kvantitativni aspekt iseljavanja u evropske i prekomorske zemlje od sredine 19. stoljeća do godine 1981 (posljednji popis stanovništva). Analiziranjem raznih izvora i literature autor iznosi podatke o iseljavanju iz pojedinih hrvatskih krajeva (Istre, banske Hrvatske, Dalmacije) te za pojedine emigracijske struje (prekomorsku, evropsku) i razdoblja (do Prvoga svjetskog rata, međuratno razdoblje i poslije Drugoga svjetskog rata), a izdvojeno razmatra i vanjsku migraciju kao posljedicu dvaju svjetskih ratova. Pokazalo se da se iz Hrvatske (današnji teritorijalni obuhvat) iselilo oko 1,150.000 osoba (prosječno 8.850 godišnje) ili 33% prosječnog broja stanovnika, odnosno 38% ukupnog (skupnog) prirodnog priraštaja u razmatranom razdoblju. Doseljavanje (s teritorija izvan današnje Jugoslavije) procijenjeno je na oko 300.000 osoba, pa proizlazi da je neto migracijski saldo negativan i da iznosi 850.000 osoba. Prema tome u intenzivnoj vanjskoj migraciji (u kojoj je u "ulaznoj" i "izlaznoj" struji sudjelovalo gotovo 1,5 milijun ljudi) Hrvatska je prosječno gubila oko 6.500 stanovnika godišnje. To je prouzročilo znatne probleme u razvoju Hrvatske (ne samo demografskom razvoju) jer je useljenički i iseljenički tijek bio prostorno selektivan: glavninu iseljenika davala su siromašna krška područja (pretežno sela), dok su doseljenike u pravilu privlačili bogatiji ravničarski krajevi i gradska središta. Posebice je važnu ulogu imalo iseljavanje poslije Drugoga svjetskog rata (325.000 u razdoblju 1948–1981), jer se zbivalo u okolnostima pojačanoga demografskog starenja i smanjenja nataliteta. Zaključuje se da je iseljavanje u evropske i prekomorske zemlje bitno utjecalo na nepovoljna demografska kretanja u Republici Hrvatskoj.The paper analyses the quantitative aspect of emigration to European and overseas countries in the period from the middle of the 19th century till 1981 (the time of the last census). Analysing various sources and studies, the author presents data on emigration from individual Croatian lands (Istria, civil Croatia, Dalmatia) in relation to individual emigration flows (to Europe, overseas) and periods (before World War I, the inter-war period, the post-war period), and at the same time he examines external migration as an effect of the two world wars. During the entire period in examination circa 1,150.000 people (an annual average of 8,850) emigrated from the present territory of Croatia – i.e. 33% of the average standing population, or else 38% of total (overall) natural increment. Immigration (from territories outside present Yugoslavia) is evaluated at about 300,000 which means that the net migration balance was negative, amounting to 850,000 people. Thus – due to intensive external migration (with almost one and half million people participating in the inflow and outflow) – Croatia suffered an annual loss of circa 6,500 inhabitants. This caused significant problems in development (not only in the demographic sense), since the immigration and emigration flows were spatially selective: most emigrants left poor Karst areas (mainly villages), while immigrants were, as a rule, attracted to rich valley areas and urban centres. Especially important was the role of emigration after World War II (325,000 people in the period 1948–1981), due to the fact that it occurred in conditions of increased demographic ageing and reduction of natality. The autor concludes that emigration to European and overseas countries significantly in-fluenced unfavourable demographic trends in the Republic of Croatia