Basic Characteristics of Internal Population Migration in Croatia 1880–1981

Rad razmatra prostornu pokretljivost stanovništva na teritoriju današnje Republike Hrvatske tijekom jednog stoljeća (1880–1981). Cilj je bio utvrditi osnovne značajke pojedinih oblika unutarnje migracije. Analiza je pokazala da se u razmatranom prostoru i vre¬menu zbivala razmjerno jaka migracija stanovništva, definitivna i privremena (sa svim obli¬cima), a da se s vremenom mijenjao njen dominantan oblik. U razdoblju 1880–1945. do¬minirala je konačna migracija koja je ishodište imala u nerazvijenim agrarno prenapučenim krajevima (selima), a odredište u ravničarskim krajevima Istočne Hrvatske te u trgovačkim i industrijskim središtima. Nakon Drugoga svjetskog rata pojačana je prostorna pokretljivost stanovništva. Posebice je bila jaka konačna migracija selo-grad (oko 600.000 osoba 1948–1981) koja je značajno pridonijela diferenciranim, a često i divergentnim, prostorno-demografskim procesima. U Hrvatskoj je dostignut i visoki stupanj dnevne mobilnosti radnika; godine 1981. izvan mjesta stanovanja radilo je 44,7% zaposlenih i svakodnevno se vraćalo kući. Po svemu sudeći, Hrvatska je u "kasnoj tranzicijskoj etapi" prostorne pokretljivosti; smanjuje se ruralni egzodus, ali je još uvijek realno djelomično transponiranje dnevne mi¬gracije (cirkulacije) selo-grad u konačnu.The paper examines spatial mobility of the population on the present territory of the Republic of Croatia during one century (1880–1981). The aim of the author is to establish the basic characteristics of particular forms of internal migration. The analysis shows that in the examined area and time-period there was quite strong migration, both permanent and temporary (in all forms), and that the dominant form changed through time. In the period 1880–1945 permanent migration was dominant. It had its origin in undeveloped agrarian overpopulated areas (villages) and its destination in lowland areas of East Croatia and in trade and industrial centres. After World War II spatial mobility of the population increased. Permanent rural-urban migration was especially strong (about 600,000 persons 1948–1981), which significantly advanced differing, and often divergent processes. Croatia also arrived at a high level of daily migration: in 1981 44.7% of the employed population worked outside of their areas of residence and commuted daily between their homes and work-places