Contemporary Migrations From Yugoslavia and Croatia

Osnovno obilježje međunarodnih migracija poslije drugog svjetskog rata daju migracije radnika iz zemalja Mediterana u zemlje srednje i zapadne Evrope. Pored 7,5 milijuna zaposlenih stranih radnika u zemljama Zapadne Evrope živi i više od 5 milijuna izdržavanih, uključujući oko 3 milijuna djece i omladine. Od početka šezdesetih godina u evropske migracijske tokove sve se više uključuje i Jugoslavija. U kontinuiranom povećanju broja jugoslavenskih građana u zemljama zapadne i srednje Evrope krajem 1973. godine postignut je maksimalan broj od 860.000 radnika i 250.000 izdržavanih članova njihovih obitelji. Stopa vanjskih migracija iz Jugoslavije kreće se od niskih 1,51% u slučaju Crne Gore, pa do visokih 3,7% kod Bosne i Hercegovine, te izrazito visokih 5,1% u slučaju SR Hrvatske (prosječna stopa vanjskih migracija za Jugoslaviju je 3,3% — podaci prema Popisu stanovništva Jugoslavije 1971. god.). Učinci vanjskih migracija različito se ocjenjuju u zemljama prijema i zemljama porijekla migranata; sa stajališta jugoslavenske migracijske politike puno valoriziranje zapošljavanja u inozemstvu ostvaruje se povratkom i reintegracijom radniika—migranata. Vanjske migracije iz Jugoslavije bile su na određenoj etapi ekonomskog razvoja jedno od rješenja za bezbolniji prijelaz od ekstenzivnog na intenzivni način privređivanja. Promjene u privrednoj strukturi i ostvareni privredni rast u posljednjem razdoblju ukidaju razdoblje odlaska te stvaraju mogućnost i potrebu za povratak migranata.The main fact which characterize the migrations after the Second world war is the migration from the Mediterranean countries to Western and Middle Europe. In these countries live 7,5 million employed foreign workers together with their 5 million dependents including about 3 million children and youth. After 1960s Yugoslavia is also taking part in migration. By the end of 1973, the number of Yugoslav workers in the countries of Western and Central Europe reached the maximum — 860.000 workers and 250.000 dependents. The rate of migration from Yugoslavia starts from 1,5% in Montenegro to the 3,7°/o in the case of Bosnia and Herzegovina, and reaches its maximum in the case of Croatia (5,1%). The rate of migration for Yugoslavia as a whole in 1971. was, according to the census, 3,3%- The effects of migrations are interpreted differently in the countries of origin and in the countries of reception — from the point of Yugoslav migration policy the full valorization of the employment of Yugoslav workers in the foreign countries is realized through their reintegration in their mother country