Radno terapijski proces kod aktivnosti samozbrinjavanja djece s intelektualnim poteškoćama

Učenje vještina samozbrinjavanja jedan je od prvih načina na koji djeca razvijaju sposobnost planiranja i redoslijeda izvedbe zadataka. Sam pojam „samozbrinjavanje“ sugerira da se ove vještine obavljaju samostalno i već u predškolskim ustanovama očekuje se od djeteta da može savladati te vještine prije početka škole. Kada dijete ima poteškoća u obavljanju aktivnosti samozbrinjavanja to postaje ograničavajući čimbenik za mnoga druga životna iskustva. Ono otežava spavanja kod prijatelja ili obitelji, predškolske izlete, djeca se mogu isticati na rođendanskim zabavama ako ne budu u mogućnosti samostalno jesti ili otići na toalet. Djeci s intelektualnim poteškoćama bitno je prilagoditi svaku aktivnost, olakšati im učenje vještina i pronaći na koji način savladati svaku vještinu na jednostavan način koji im neće oduzimati vremena kao na početku učenja jer svako dijete će radije provesti vrijeme u igri nego u aktivnosti češljanja ako će ona trajati duže od potrebnoga. Kako su baš te aktivnosti samozbrinjavanja esencijalne za funkcioniranje svake osobe, bitno ih je već u ranoj životnoj dobi steći i poticati kako bi dijete moglo optimalno funkcionirati u zajednici