Odnos jahanja s kvalitetom života i samopercepcijom djece

Životinje danas zauzimaju važno mjesto u životu mnogih ljudi. Posebice se to odnosi na kućne ljubimce koji često služe u terapijske svrhe. I velike životinje čovjeku mogu biti podrška. To se odnosi i na velike životinje poput konja. Upravo pozitivne osobine konja mogu pomoći čovjeku u usklađivanju svojih emocija s motoričkim vještinama, pomoći u stjecanju samopouzdanja i povjerenja. Stoga kontakti s konjem i jahanje mogu služiti kako u terapijskom smislu tako i u prevenciji. Cilj rada je utvrditi mijenja li se značajno kvaliteta života djece uslijed jahanja i druženja s konjima. Unutar toga, zanimalo nas je kakva su slaganja u procjenama djece koja pohađaju školu jahanja i njihovih roditelja. Ispitanici su bili djeca i njihovi roditelji (jedan roditelj za svako dijete) koji se bave jahanjem u tri različite škole jahanja na području grada Osijeka, a to su KK Osijek (19 djece), KK Đakovo (3 djece) i KK Satir Vinkovci (3djece). U istraživanju je sudjelovalo ukupno 25 ispitanika od koji 18 djevojčica i 7 dječaka. Prosječna dob djece iznosila je 10 godina (uz SD 2,639), s rasponom od 7 do 16 godina. Za ovo istraživanje oblikovan je poseban instrument u dvije varijante, jedan namijenjen djeci, a drugi roditeljima. Osim sociodemografskih informacija, upitnik je sadržavao različita pitanja otvorenog i zatvorenog tipa o razlozima uključivanja u školu jahanja, dosadašnjem trajanju treninga i učestalosti treninga, dojmovima djeteta/roditelja po pitanju jahanja, strahovima i dobrobiti koje uočavaju te eventualnim promjenama u djetetovom ponašanju. Osim toga, sudionici su ispunjavali i semantički diferencijal s 25 bipolarnih pridjeva u svrhu procjene sebe (dijete), odnosno svog djeteta (roditelj). Parovi pridjeva koji započinju s pozitivnim pridjevom rekodirani su tako da veći rezultat označava pozitivniju procjenu. Može se zaključiti da je na početku škole jahanja procjena roditelja bila značajno pozitivnija nego samoprocjene djece, dok su nakon škole jahanja dječje procjene pozitivnije od roditeljskih. Ovo je istraživanje pokazalo da su dječje procjene na početku istraživanja bile vrlo pozitivne, no statistički su značajno pozitivnije nakon istraživanja (nakon završetka škole jahanja) te da se djevojčice i dječaci međusobno razlikuju u samoprocjen