S obzirom da se promjene u jeziku odvijaju munjevitim tempom, logično je da udžbenici za njima zaostaju. Zaostaje također vrjednovanje jezičnih promjena. Postavlja se pitanje koje od promjena trebaju biti uvrštene u udžbenike, a koje se smiju izostaviti. Analiza suvremenih udžbenika dokazuje da sveučilišni udžbenici, podilazeći konzumerizmu novoga korisnika, pod svaku cijenu prate promjene u jeziku, a tekstovi koje sadrže često su uzeti iz razgovornoga jezika, iz novina, medija. Postavlja se pitanje nije li neoprezno koristiti u udžbenicima jezik koji je obično kratkoga vijeka i prije je ilustracija procesa nastajanja noviteta nego solidna osnova jezika? U članku će se na primjerima najnovijih poljskih i hrvatskih udžbenika pokušati odgovor...