ON LANGUAGE

U članku se o jeziku razglaba s obzirom na tri njegove protege (dimenzije): posredničku (medijalnu), umjetničku i nacionalno-kulturnu. S obzirom na prvi moment, jezik se pokazuje kao "medij medija" jer ne samo da upija i obuhvaća sve druge medije, nego kao svoje normalno stanje uključuju i autorefleksivnu relaciju (odnos prema sebi kao mediju). To mu, među ostalim, omogućuje da iskaže Ja (subjekt iskazivanja) te da afirmira paradoks kao vlastitu bit. Druga protega - umjetnička uporaba jezika – još očitije upućuje na njegovu paradoksalnu narav: jezik u umjetnosti transcendira sam sebe ne prestajući pritom biti jezikom. Osim toga, umjetnička uporaba jezika aktivira ("sugerira") svjetsku semantiku koja nije karakteristična za iskaze svakodnevno-pragmatičnoga jezika. Na kraju, treća protega omogućuje poistovjećivanje jezika s narodom, odnosno njihovo usko (intimno) povezivanje. Za razliku od prethodne (druge) protege, unutar koje se jezik shvaćao kao građa za književnost, ovdje se književnost razumijeva kao gradbeni element nacionalnoga jezika (svijesti, kulture, povijesti, života). Dakle, u svim trima protegama jezik očituje svoju vjerojatno najvažniju moć ili sposobnost – svjetotvornost.The paper discusses language according to its three functions (dimensions): mediatory, artistic, and national and cultural. According to the first function, language is presented as "the medium of the medium" since it does not only absorb and encompass all other media, but it also includes the self-reflective relation as its normal state (the relation to its own self as a medium). This, among others, enables it to express the I (subject of the statement) and also to affirm paradox as its proper essence. The second function – artistic use of language – refers even more obviously to its paradoxical nature: language in art transcends itself without ceasing to be language. Furthermore, the artistic use of language activates ("suggests") world semantics which is not characteristic of the utterances of the everyday pragmatic language. Finally, the third function enables the identification of language and nation and their tight (intimate) connection. In distinction from the former (second) function where language is understood as a material for literature, here literature is conceived as a building element for the national language (consciousness, culture, history, life). Therefore, in all of the three functions language demonstrates its probably most important power or ability – the ability to shape the world