U radu se propituje odnos teorijskog registra društveno-humanističkih znanosti s književnim i književnokritičkim registrom, na primjeru sociologije (Nisbetova ideja sociologije kao umjetničke forme), antropologije (Geertzova interpretativna antropologija) i historije (Whiteova i LaCaprina kritika pozitivističke historiografske matrice). Književnost s društveno-humanističkim znanostima povezuje proces imaginacije, koji, bez obzira na narav građe koju pred sobom imaju, u dobroj mjeri dijele: to je kategorija pisanja. Kod književne kritike pak radi se o kategoriji čitanja – čitanje koje nije primjenjivo samo na tekst, već zahvaća i kontekst: kulturu ili društvo. Društveno-humanističke znanosti ne bi od ovih veza trebale zazirati, upravo suprot...