Cycle of Latin love elegies of Vicentius Petrovich

U središtu ovoga rada četiri su ljubavne elegije značajnog, ali nedovoljno poznatog hrvatskog latinista Vice Petrovića koji je stvarao u osamnaestome stoljeću. Najprije je opisan život i stvaralaštvo Vice Petrovića, zatim slijedi kratak pregled elegije kao žanra, rimskih i hrvatskih ljubavnih elegičara te ljubavnog pjesništva na području Hrvatske u osamnaestome stoljeću. U radu se iznosi sadržajna analiza elegija na temelju antičkog i kršćanskog utjecaja na elegije, u kontekstu ljubavi i boli, smrti i zagrobnoga života te opisa supruge. Nakon sadržajne analize, slijede leksička i stilska analiza. Petrović je u ove četiri elegije na latinskome jeziku iznio dvije tragedije koje su snažno utjecale na njegov život. Godine 1738. umrlo mu je dvoje djece, a pet godina kasnije 3. srpnja 1743. godine ostao je i bez voljene supruge. Elegije su prožete kršćanskim motivom vječnoga saveza (lat. foedus aeternum), odnosno pjesnik iznosi riječi nade i vjere da će se sa svojom voljenom ponovno sjediniti u posmrtnome životu, a posljednja elegija sadrži i stihove posljednjeg pozdrava supruzi u kontekstu posvećivanja elegija. Petrovićevi stihovi ispunjeni su kako antičkim, tako i kršćanskim motivima i izrazima. Neki od antičkih motiva i izraza koji se javljaju su razni toponimi, izrazi za višnje bogove i mitološki likovi, npr. Bactra, Stygius lacus, Superi, Siren i drugi, a od kršćanskih izraza i motiva javljaju se motivi i izrazi poput Deus, pietas, Auctor rerum, numen, patrium caelum. Navedeni, ali i nenavedeni motivi i izrazi detaljnije su razrađeni unutar rada.At the center of this work are four love elegies by the important, but insufficiently known Croatian Latinist Vincentius Petrovius, who was writing in the eighteenth century. First, the life and work of Vincentius Petrovius is described, followed by a brief overview of elegy as a genre, Roman and Croatian love elegists and love poetry in Croatia in the eighteenth century. The paper presents a substantive analysis of elegies based on the antique and Christian influence on elegies in the context of love and pain, death and the afterlife, and the description of his late wife. After content analysis, lexical and stylistic analysis follow. In these four elegies written in Latin, Petrovius presented two tragedies that had a strong impact on the rest of his life. In 1738., two of his children died, and five years later, on July 3, 1743., he lost his beloved wife. The elegies are imbued with the Christian motif of the eternal covenant (lat. foedus aeternum), representing the poet's hope and faith that he will be reunited with his love in the afterlife, the last elegy contains verses of the last farewell to his wife in the context of dedicating the elegy to her. Petrovius verses are filled with both antique and Christian motifs and expressions. Some of the antique motifs and expressions that appear are various toponyms, expressions for higher gods and mythological characters, for example Bactra, Stygius lacus, Superi, Siren and others, and from Christian expressions and motifs come expressions such as Deus, pietas, Auctor rerum, numen, patrium caelum. The listed and unlisted motifs and expressions are elaborated in more detail within the paper