Liječenje pacijenata s posttraumatskim stresnim poremećajem

Post-traumatic stress disorder is a chronic and disabling disorder, which poses a significant public health issue for which existing therapies are only somewhat effective, and ongoing investigation and research are still being conducted to find the most appropriate treatment. The disorder affects 15- 24% of the population who were exposed to a traumatic event in their lifetime. Although 60 percent to 50 percent of men and women, respectively, experienced traumatic or life-threatening circumstances in their life, the development of the disorder is still somewhat more common among high-risk populations, such as refugees, veterans, unmarried, and those of lower socioeconomic background, younger age, and low education. If left untreated, PTSD can have severe and fatal consequences on the individual life and can impair daily and basic functions. Today, the first-line treatment is psychotherapy. Newer approaches are being developed to target the specific damage induced by the trauma. CBT and exposure therapy are the main methods for treating patients with PTSD. However, medical therapy can target more prominent somatic symptoms like hypervigilance, sleep problems, hyperarousal, and other comorbidities such as depression, anxiety, and suicidality. This review is aimed to display the treatment options for treating PTSD and to explore the success and effectiveness of each type of treatment, alone and combined.Posttraumatski stresni poremećaj je kronični i onesposobljavajući poremećaj, te predstavlja značajan javnozdravstveni problem. Postojeća terapija je tek djelomično učinkovita, te su u tijeku brojna istraživanja pronalaženja terapije koja bi imala veću djelotvornost. Ovaj poremećaj obuhvaća 15- 24% osoba koje su tijekom života imale traumatski događaj. Iako oko 60% muškaraca i 50% žena doživi traumatsko i/ili životno ugrožavajuće iskustvo, pod povećanim rizikom oboljevanja su veterani rata, izbjeglice, osobe koje nisu u braku, mlade osobe, kao i osobe lošijeg financijskog statusa i nižeg stupnja obrazovanja. Neliječeni simptomi PTSPa mogu imati teške posljedice, uključujući oštećenje osnovnog, svakodnevnog funkcioniranja. Prva linija liječenja PTSPa je psihoterapija. Noviji pristupi uključuju naglasak na specifične aspekte traume. Kognitivno bihevioralna terapija i terapija izloženošću se najčešće primjenjuju u liječenju PTSPa. Sa druge strane, farmakoterapija je usmjerena na ublažavanje simptoma hipervigilnosti, poremećaja spavanja, pretjerane budnosti, te komorbidnih stanja poput depresije, anksioznih poremećaja, te također suicidalnosti. Ovaj pregledni rad ima za cilj prikazati terapijske mogućnosti u liječenju PTSPa, te prikaže njihovu učinkovitost kada se primjenjuju samostalno, ili u kombinaciji s drugim metodama