Razvoj moralne teologije i vrijednosne preferencije u Slovačkoj nakon 1990. godine

This article focuses on the development of moral theology in Slovak society since the 1990s. It deals with the phenomena closely related to man’s morality (human nature, human rights, autonomy of personal conscience, free will, values of truth, goodness, beauty, dispositions of good will, the common good, and a need for return to virtues). The first precondition for the content of this paper is the claim that only man is capable of moral life. In this sense, three questions arise: 1. What trends can be identified in moral theology in Slovakia and Central Europe in the past and at present? 2. Why is cooperation between moral theology and moral philosophy important? 3. What impact do moral theology and moral philosophy have on the growth of the common good (bonum communis) and on the relationship between freedom, conscience and truth? The analytical, reflexive and comparative methods intermingle in the study. In the final conclusion, we will also use the synthesis method. With the aid of the analytical method, I will accentuate those specificities that bring the reader closer to the meaning, importance and image of a person with a »moral face«. The starting point for this assertion will be Christianity with its high sense of humanity, which was steadily formed in Slovakia in the 9th century as a result of the missionary activity of the two Thessalonian Brothers Constantine – Cyril (827–869) and Methodius (826–885). I will also use a comparative method in the text as we try to compare the traditional moral theology in Slovakia before 1990 and after 1990, when it has been influenced by secularism, liberalism, relativism and practical materialism. The method of synthesis will allow us to draw on certain conclusions, taking into account the dynamics of flexible postmodern‑liberal influences, anthropological‑normative and multicultural approaches, as well as the latest scientific technologies and nanotechnologies, which increase the demoralization of society by breaking the integrity of the body standards of the traditional family order. Man and society cannot exist separately because the identity of a person in society is a sign of self‑consciousness and at the same time the basis of belonging to society, nation, ethnicity, state. Since 1990, moral theology in Slovakia has strived to resist secular tendencies, especially hedonism and practical materialism, dictatorship of relativism, ethical‑axiological and cultural variability, since they have no support in universal norms, but also sexual freedom without responsibility and social indifference. The above‑mentioned undermining of the traditional value system, loss of objectivity, ideologization of the culture of life, degenerate multicultural approach without solid moral principles and total globalization are intentionally desired. These are the reasons why the fundamental concepts are atomized to such an extent that they become insignificant. These trends, however, are not only dangerous but also anti‑human by their support of demoralization. In the concluding part, the study tries to clarify two things: Why faith should not be separated from morality? Why is the presence and living testimony of Christians important in the context of the 21st century?Ovaj se članak usredotočuje na razvoj moralne teologije u slovačkom društvu od 1990‑ih. Bavi se fenomenima usko povezanim s čovjekovim moralom (ljudskom prirodom, ljudskim pravima, autonomijom osobne savjesti, slobodnom voljom, vrijednostima istine, dobrote, ljepote, dispozicijama dobre volje, općim dobrom i potrebom za povratkom vrlinama). Prvi je preduvjet za izlaganje sadržaja ovog rada tvrdnja kako je samo čovjek sposoban za moralni život. U tom smislu postavljaju se tri pitanja: 1. Koji se trendovi mogu prepoznati u moralnoj teologiji u Slovačkoj i Srednjoj Europi u prošlosti i sadašnjosti? 2. Zašto je važna suradnja između moralne teologije i moralne filozofije? 3. Kakav utjecaj moralna teologija i moralna filozofija imaju na rast općeg dobra (bonum communis) i na odnos između slobode, savjesti i istine? U studiji se implementiraju analitičke, refleksivne i komparativne metode. U konačnom zaključku također ćemo se poslužiti i metodom sinteze. Pomoću analitičke metode naglasit ćemo one specifičnosti koje čitatelju približavaju značenje, važnost i sliku osobe s »moralnim licem«. Polazište te tvrdnje bit će kršćanstvo s njegovim visokim osjećajem za humanost, koje se u Slovačkoj trajno formiralo u 9. stoljeću kao rezultat misionarske aktivnosti dvojice solunske braće Konstantina Ćirila (827. – 869.) i Metoda (826. – 885). Također ćemo u tekstu uporabiti komparativnu metodu kada ćemo pokušati usporediti tradicionalnu moralnu teologiju u Slovačkoj prije i nakon 1990. Godine, kada je na nju utjecao sekularizam, liberalizam, relativizam i praktički materijalizam. Metoda sinteze omogućit će nam da izvučemo određene zaključke, uzimajući u obzir dinamiku fleksibilnih postmoderno‑liberalnih utjecaja, antropološko‑normativnih i multikulturnih pristupa, kao i najnovije znanstvene tehnologije i nanotehnologije, koji povećavaju demoralizaciju društva razbijanjem integriteta tijela i norme tradicionalnog obiteljskog reda. Čovjek i društvo ne mogu postojati odvojeno, jer je identitet osobe u društvu znak samosvijesti i istodobno osnova pripadnosti društvu, naciji, etničkoj pripadnosti i državi. Od 1990. moralna teologija u Slovačkoj nastoji se oduprijeti sekularnim tendencijama: posebice hedonizmu i praktičnom materijalizmu, diktaturi relativizma, etično‑aksiološkoj i kulturnoj varijabilnosti, stoga što one nemaju potporu u univerzalnim normama, ali isto tako i seksualnoj slobodi bez odgovornosti te socijalnoj ravnodušnosti. Spomenuto podrivanje tradicionalnog sustava vrijednosti, gubitak objektivnosti, ideologizacija kulture života, degenerirani multikulturalni pristup bez čvrstih moralnih načela i potpuna globalizacija namjerno su prikazivani kao poželjni. To su razlozi zašto se temeljni pojmovi atomiziraju do te mjere da postaju beznačajni. Ti trendovi, međutim, nisu samo opasni nego su i protuljudski zbog svoje podrške demoralizaciji. U zaključnom dijelu studija pokušava razjasniti dvije stvari: zašto se vjera ne bi trebala odvojiti od morala i zašto je prisutnost i živo svjedočanstvo kršćana važno u kontekstu 21. stoljeća