Franciscus Philelfus Xenophonti filio salutem; Franciscus Philelfus Hieronymo Genesio salutem; Franciscus Philelfus Marco Aurelio salutem

This article discusses the presence of Dalmatia in the epistolarium of the prolific fifteenth-century humanist Francesco Filelfo. Addressed to the most prominent humanists, prelates and rulers of his age, the more than two thousand Greek and Latin epistles, written between 1427 and 1477, are an important source for early modern history. The first part examines the way in which Filelfo presents his historical and geographical knowledge of Dalmatia, a region that faced both the interference of the Venetian Republic and the expansion of the Ottoman Empire. The second part focuses on Filelfo’s personal relations with people originating from or living in Dalmatia, both in the Republic of Dubrovnik and in the cities under Venetian rule: Filelfo’s own son Senofonte, who spent the last decade of his life in Dubrovnik (Ragusa), where he married Jakobina Turčinović; archdeacon Mato Vidov Gozze (Mato Guč etić ); and finally Girolamo Genesio, one of the teachers of Marko Marulić .Plodni humanist quattrocenta Francesco Filelfo (1398-1481) stvarao je u mnogim književnim žanrovima. Najopsežniji mu je pothvat Epistolarium, zbirka s više od 2000 pisama nastalih u rasponu od pola stoljeća, od 1427. do 1477. godine. S obzirom na to da je kao član mletačkog poslanstva sedam godina živio u Konstantinopolu, Filelfo je zadržao bliske veze s krugovima grčkih emigranata u Italiji. Mnoga njegova pisma pokazuju izrazito zanimanje za novosti o Istoku, posebice one koje se tiču turskih osvajanja. Filelfo se desetljećima zalagao da se obnovi borba protiv Turaka, osobito u nizu svojih »križarskih pisama«, u kojima rado ističe dobro poznavanje tih krajeva i njihove geografije. Premda je informacije često temeljio na klasičnim piscima, razvidno je i njegovo nastojanje da novosti o suvremenom stanju dozna od svojih korespondenata. U ovom radu donosi se pregled podataka što ih Filelfova pisma nude o Dalmaciji i istražuju se njegovi osobni kontakti s osobama koje žive ili na području Dalmacije ili iz nje potječu. 1. Filelfovo poznavanje Dalmacije i šireg područja Dana 15. rujna 1464. Filelfo šalje pismo novom papi Pavlu II. (Pietro Barbo) čestitajući mu na izboru i oštro kritizirajući njegova prethodnika Pija II. Također potiče papu da pokrene vojnu protiv Turaka te spominje opsadu Jajca. Na Filelfovu žestoku kritiku Pija II. – koji mu je obustavio isplatu prije obećane novčane potpore – dva je mjeseca kasnije, pobijajući je, odgovorio Filelfov bivši učenik Lodrisio Crivelli. U svom dugom spisu Apologeticus, datiranu 21. studenog 1464, Crivelli napada Filelfa s više strana. Jedan od prigovora jest i to da mu je geografija netočna; Crivelli ispravlja Filelfa i kad je riječ o točnom smještaju Jajca na Vrbasu, i kad je riječ o etimologiji imena grada i rijeke. Najopsežnija vijest o pokrajini nalazi se u pismu upućenu Marcu Aureliju 19. listopada 1474, u kojem se raspravlja o razlici dvaju klasičnih imena za grad Σκόδρα (odnosno Scodra) i Scudrium, na sjeverozapadu današnje Albanije (današnji Shkodër – Skadar, na talijanskom Scutari). Filelfo također tvrdi da je upotreba imena Salona umjesto Aspalatum pogrešna jer je Split zapravo bio kolonija Solina. 2. Dalmatinske veze: Ksenofont Filelfo Najdugotrajnija Filelfova osobna veza s Dalmacijom posljedica je odluke njegova sina Ksenofonta, godine 1460, da se preseli u Dubrovnik. Ksenofont će u Dubrovniku ostati do kraja života (1470), a tijekom tih deset godina od oca je primio barem trideset pisama. U pismu od 25. srpnja 1461. Filelfo prigovara Ksenofontu što od drugih mora čuti da se on oženio Dubrovkinjom. Ksenofontova je žena bila Jakobina Turčinović, sestra Marina Cvijetova Turčinovića, dubrovačkoga kancelara za hrvatski jezik (cancellarius in lingua Sclava) od 1455. do 1474. Ksenofont i Jakobina imali su kćer koja je najprije dobila ime Petronila, ali je ono naknadno, kako izgleda, promijenjeno u Teodora, prema imenu Ksenofontove majke Theodore Chrysolorine. Dva su sina umrla mlada, što se razabire iz utješnih pisama njihova djeda. Među mnogim pismima poslanim Ksenofontu jedno se ističe zbog toga što očituje starinarski interes: nakon razlaganja o ispravnu imenu Raguze (Rhagusa, a ne Rhagusium), Filelfo moli sina da potraži ima li ondje grčkih natpisa i da ga obavijesti nađe li koji rukopis na prodaju. Dana 10. listopada 1470. Filelfo odgovara Bartolomeu Sfondratiju, koji ga je obavijestio o Ksenofontovoj smrti. Sfondrati je bio kremonski plemić koji je u Dubrovnik došao 1460. i ondje umro 1503. Bio je tajnik Dubrovačke Republike u doba kad je Ksenofont bio kancelar. Obojica su uzeli žene iz domaćih obitelji koje su pripadale Antuninima, pripadnicima bratovštine sv. Antuna Opata. 3. Dalmatinske veze: Matej Vitov Gučetić Druga Filelfova osobna veza s Dalmacijom može se naći u njegovu odnosu s »dubrovačkim arhiđakonom« Matejem Vitovim Gučetićem (Mato Vidov Gozze, Matheus Viti, Mathio Vita Clemente Gozze, Matthaeus Gocius, Cocius ili Coccius). Rođen oko 1423, on je postao kanonikom u dubrovačkoj stolnici, studij slobodnih umijeća završio je 1451, vjerojatno u Padovi, a nakon toga je, prije povratka u domovinu, studirao i kanonsko pravo kako bi postao arhiđakonom. Prema dubrovačkim dokumentima bio je 1464. djelatan u diplomaciji Republike, u poslanstvu u Italiji i Francuskoj. Gučetićevo je poslanstvo rasvijetljeno u više pisama iz Filelfova epistolarija. U onom od 27. lipnja 1464. Filelfo preporučuje Gučetića pavijskom kardinalu Giacomu Ammannatiju Piccolominiju, obavješćujući ga da je Gučetić došao na dvor vojvode Francesca Sforze u Milanu u svojstvu izaslanika Dubrovačke Republike. Također su sačuvana dva kratka pisma poslana samom Gučetiću. 4. Dalmatinske veze: Girolamo Genesio Treća i posljednja Filelfova veza s Dalmacijom jest Girolamo Genesio (Hieronymus Genesius [ili Ienesius] Picentinus). Genesio je bio rector scholarum u Splitu, vjerojatno od 1473. do 1477, i zajedno s dvojicom drugih talijanskih humanista, Tideom Acciarinijem (Tydeus Acciarinus) i Nicolom de Capua (Colla Firmianus) bio je jedan od trojice učitelja Marka Marulića. Od Genesija je Marulić naučio grčki. Genesio se prvi put spominje u pismu Francescu Scalamontiju od 27. srpnja 1467. U njemu Filelfo traži od Scalamontija da mu vrati prijepis njegova (Filelfova) djela Satyrae, odnosno da ga dade njegovu izaslaniku Genesiju. Tri godine kasnije Genesio se opet pojavljuje u ulozi Filelfova izaslanika i kao takav preporučen je u pismu od 13. rujna 1471. Leonardu Botti. U ovom pismu zanimljivo je da Filelfo ističe kako je Genesio učen i rječit i u latinskom i u grčkom jeziku te kako je iznimno obrazovan. Dana 22. siječnja 1474. Filelfo piše prvo pismo samom Girolamu Genesiju, koji tada već živi u Splitu. U njemu mu čestita na uspjehu kod plemenitih i darežljivih stanovnika grada, a napose na dobrim odnosima s Nikolom Mihaelom, patricijem i doktorom obaju prava, tadašnjim mletačkim upraviteljem Splita. Po svoj prilici posrijedi je Nicolò Michiel ili Michièl (1440-1518), koji će godine 1500. – nakon što je Antonio Grimani kao zapovjednik mletačke mornarice doživio neuspjeh u Bitki kod Lepanta 1499. te zbog toga bio i optužen – postati prokurator Svetog Marka. Drugo pismo Genesiju, od 1. prosinca 1474, potpuno je filološke naravi. Ono potvrđuje da je Genesio tada još u Splitu. Isto se može zaključiti i iz dvaju pisama Marcu Aureliju, poslanih u veljači 1477. godine. U Filelfovim se pismima ne može naći nikakav dodatni podatak o Girolamu Genesiju. Pa ipak, neke neizravne naznake mogu pomoći da se bolje osvijetli njegovo podrijetlo, budući da se u četiri Filelfova pisma iz 1473. i 1474. spominje neki Venantius Genesius. Iz tih se pisama dade zaključiti da je Venanzio živio na području Ancone te da je bio otac Filelfova prijatelja i pouzdana pisara Fabrizija Elfitea. Iz službene izjave Cicca Simonette znamo da Elfiteo potječe iz San Ginesija, sela u pokrajini Marche u neposrednoj blizini Filelfova rodnog mjesta Tolentina. S jedne strane pridjevak Genesius, što ga nose i Girolamo i Venanzio, a s druge činjenica da su obojica kao izaslanici upućeni na područje Tolentina kako bi vratili spomenuti rukopis Satyrae, opravdavaju pretpostavku da Filelfov pouzdanik i Marulićev učitelj Hieronymus Genesius doista potječe iz pokrajine Marche, i to upravo iz mjesta San Ginesio. 5. Zaključak Zaključno bi se moglo ustvrditi da se Filelfo volio pohvaliti svojim izvrsnim poznavanjem područja između Italije i Bizanta, ali da, kad je riječ o Dalmaciji, prava vrijednost njegovih pisama leži u nečem drugom, tj. u njegovim osobnim kontaktima. U slučaju Mateja Vitova Gučetića taj je kontakt bio prilično ograničen i prigodan. No zbog bliske povezanosti sa sinom Ksenofontom, koji je posljednje godine života proveo kao dubrovački kancelar, nalazimo brojna pisma u kojima Filelfo spominje Ksenofontov boravak u Dalmaciji. S druge strane, čini se da se Filelfov odnos s prijateljem Girolamom Genesijem reducirao kad je ovaj postao splitski rector scholarum. Dok se struka u više navrata bavila Ksenofontovim boravkom u Dubrovniku, obavijesti što ih pisma Francesca Filelfa pružaju o Genesiju omogućuju nam da doznamo znatno više o tom još uvijek vrlo zagonetnom Marulićevu učitelju grčkoga jezika