Music education in Croatian general secondary education

Pedagoške reforme u Hrvatskoj i svijetu posljednjih dvadesetak godina ukazale su na potrebu za usklađivanjem obrazovnoga sustava sa suvremenim obrazovnim potrebama i izazovima stavljajući učenika u središte nastavnoga procesa. Unatoč sugestijama brojnih glazbenih pedagoga u smjeru unaprijeđivanja i mijenjanja postojećih pristupa u nastavi, nastava se glazbe na srednjoškolskoj razini u Hrvatskoj još od školske godine 1954./1955. odvija po istom dijakronijskom modelu koji se temelji na kronološkoj obradi povijesti glazbe, što dovodi do sraza između tradicionalno koncipiranoga nastavnog modela i suvremenih obrazovnih nastojanja. Ovaj rad ističe važnost nastave glazbe za estetski odgoj i razvoj glazbene kulture učenika, objedinjuje opća obilježja nastavnog predmeta Glazbena umjetnost te prikazuje njegovu retrospektivu, trenutnu situaciju i aktualnu problematiku u nastavi. S ciljem efektivnijeg glazbenog obrazovanja učenika srednjoškolske populacije, predlaže se suvremeniji pristup poučavanju koji bi se temeljio na spoju znanstvenih istraživanja i praktičnih iskustava nastavnika glazbe bez kojih ipak nije moguće ostvarivati bitne pomake u razvoju glazbene pedagogije kao znanosti.Pedagogical reforms both in Croatia and abroad during the last twenty years have shown the need to harmonise the educational system with contemporary educational needs and challenges by bringing the student into the center of the teaching process. Despite the suggestions of many music teachers regarding enhancing and modifying existing teaching approaches, music classes in Croatia have kept the same diachronic form since the 1954/1955 school year, based on the chronological study of music history. This brings the traditionally designed curriculum and contemporary educational efforts into conflict. This paper emphasises the importance of music classes to students’ aesthetic upbringing and musical culture development, summarises the general properties of music as a school subject, and provides an overview of its retrospective, its current situation, and current issues regarding its teaching. With the aim of more effective musical education for secondary school students, a more contemporary teaching approach is advised, founded on a model that takes advantage of both scientific research and the practical experience of music teachers. This manner of a model would be vital to achieving important changes in the development of music teaching as a legitimate branch of science