Fitocenološki odnosi vrste Chrysopogon gryllus u Jugoslaviji

According to different authors the species Chrysopogon gryllus has different synecologic (diagnostic) validity in dry grasslands in Yugoslavia, namely as the character species of several associations or of higher syntaxonomic units, or as the differential species or companion. A comparative analysis of plant communities containing Chrysopogon gryllus in Yugoslavia shows that this plant has its sociological optimum in the communities of the order Festucetalia valesiacae (class Festuco-Brometea). Consequently, it can be designated as the character species of this order, and in other communities of the class Festuco-Brometea as the transgressive character species of the class.Pontskormediteranska (južnoevropsko-zapadnoazijska) vrsta Chrysopogon gryllus rasprostranjena je na području Jugoslavije u prvom redu kao element suhih submediteranskih i istočnokontinentalnih travnjaka. Rjeđe je rasprostranjena u travnjačkoj vegetaciji izvanmediteranskih zapadnih područja naše zemlje. S obzirom na razmjerno široku fiteocenološko-ekološku amplitudu, razni autori pridaju toj biljci različito sintaksonomsko dijagnostičko značenje. Jedni je smatraju karakterističnom vrstom pojedinih asocijacija, dok je drugi označavaju karakterističnom vrstom viših vegetacijskih jedinica, dominatnom vrstom ili pratilicom (usp. engleski tekst i tab. 1). Komparativna analiza zajednica s Chrysopogon gryllus (tab. 1) pokazuje da je ta vrsta u našoj zemlji nazočna pretežno u zajednicama razreda Festuco-Brometea s optimumom u fitocenozama istočnokontinental- nog reda Festucetalia valesiacae Br.-Bl. et Tx., a veliko značenje ima i u različitim asocijacijama submediteranskih redova Scorzonero-Chrysopogo- netalia Hić i Astragalo-Potentilletalia Micev., pa (uz ostale ekološki slične biljke indicira fitocenološko-ekološku i fitogeografsku srodnost zajednica triju navedenih vegetacijskih redova. Stoga smo mišljenja da red Scorzonero-Chrysopogonetalia H-ić (1956) 1958 (barem najvećim dijelom) prirodnije pripada razredu Festuco-Brometea Br.-Bl. et Tx. nego razredu Brachypodio-Chrysoponetea H-ić. kako ga je prvobitno shvatio Horvatić (1958, 1963), ujedinivši submediteranske i eumediteranske suhe travnjake u zajednički razred. Kasnije je i sam uvidio da to rješenje nije dobro, pa je revidirao svoje ranije gledište i dio zajednica reda Scorzonero-Chrysopogonetalia kao novi red Scorzoneretalia villosae podredio razredu Festuco-Brometea (Horvatić 1973, 1975). Daljnja komparativna fitocenološka i ekološka istraživanja pokazat će je li novo rješenje, kako ga je predložio Horvatić, u cijelosti prihvatljivo. Čini nam se da nije dovoljno dosljedno provedeno. Sto se tiče reda Astraaalo-PotentilletaUa Micev. 1970. prvobitne nedoumice u pogledu njegova sintaksonomskog položaja (Micevski 1970), autor je naknadno, po našem mišljenju pravilno, riješio tako da je taj red jednoznačno priključio razredu Festuco-Brometea (Micevski 1973, 1977). Na temelju ovdje prikazane komparativne fitocenološke analize može se Chrysopogon gryllus po našem mišljenju označiti karakterističnom vr- reda Festucetalia valesiacae, dok u zajednicama redova Scorzonero-Chry- sopogonetalia i Astragalo-Potentilletalia predstavlja transgresivnu karakterističnu vrstu razreda Festuco-Brometea. Mjestimično, u pojedinim područjima, ulazi ona i u sastav nekih zajednica drugih vegetacijskih razreda. često kao dominantna pratilica, odnosno diferencijalna vrsta koia indicira fitogeografske i sinekološke veze sa zajednicama razreda Festuco- Brometea. Nameće se pitanje, ne bi li zajednice razreda Festuco-Brometea u kojima značajnu ulogu ima vrsta Chrysopogon gryllus (uz druge vrste sličnih fitocenoloških odnosno ekoloških karakteristika) trebalo izdvojiti kao zasebnu skupinu fitocenoza (podrazred u okviru Festuco-Brometea ili možda čak zaseban razred?). Za sigurniji odgovor na to pitanje potrebna je, dakako, mnogo detaljnija i opsežnija fitocenološka komparativna analiza razreda Festuco- Brometea kao i srodnih zajednica u cijelom arealu. Međutim, takva analiza prelazi okvire ovoga priloga