Otrovnost/esencijalnost prehrambenih minerala. Prikaz o otrovnim djelovanjima i/ili esencijalnosti mikronutrienata u povodu Nagrade za životno djelo akademice Kriste Kostial

Continued progress in the theory and practice of trace element analytical chemistry has made possible significant advances in investigating the role and fate of trace elements in biological systems. Public health commissions and environmental protection agencies have subsequently established requirements for intakes of and exposures to trace elements both from the nutritional (copper-zinc) and from the toxicological (cadmium-mercury) perspectives. Some trace elements demonstrate the properties of both categories, and consequently give rise to questions about the toxicity of essential dietary minerals. Selenium and chromium are typical examples of this toxicity-essentiality paradox. The systemic intoxication by and/or nutritional importance of these elements are reviewed as are the criteria for assessing their toxicity and essentiality.Posljednjih desetljeća sve veća briga posvećuje se, s jedne strane, izloženosti kroz prehrambeni lanac onečišćivačima tz okoliša kao što su kadmij, olovo i živa te, s druge strane, odgovarajućem unošenju esencijalnih mikroelemenata npr. bakra, željeza i cinka. Među znanstvenicima čiji je znanstvenoistraživački rad pridonio značajnim iznalascima o ulozi i sudbini elemenata u tragovima u biološkim sustavima je Krista Kostial. Ova međunarodno priznata znanstvenica značajno je pridonijela boljem razumijevanju mineralnog metabolizma, kako u spoznavanju prehrambenih potreba mikronutrienata, tako u izbjegavanju njihova otrovnog djelovanja zbog prekomjernog unošenja. Posebice je značajan rad K. Kostial o utjecaju dobi i spola u metabolizmu elemenata u tragovima. Stoga je ovaj prikaz o otrovnosti i/ili esencijalnosti prehrambenih minerala posvećen Kristi Kostial. Trajni napredak u teoriji i praksi analitičke kemije elemenata u tragovima omogućili su značajne pomake u istraživanju uloge i sudbine elemenata u biološkim sustavima. Povjerenstva za javno zdravstvo i agencije za zaštitu okoliša posljedično tomu ustanovili su potrebne dnevne količine unesenih elemenata i najviše dopustive koncentracije za izloženost elementima u tragovima s gledišta prehrambenih potreba (bakar, željezo, cink), odnosno s gledišta njihove otrovnosti (kadmij, olovo. živa). Neki elementi u tragovima pokazuju svojstva iz obje kategorije,tj. i esencijalnost i otrovnost, i tako otvaraju pitanja o otrovnosti prehrambenih minerala. Selen i krom tipični su primjerci ovog paradoksa esencijalnosti i/ili otrovnosti. Prikazane su značajke otrovanja i/ili prehrambene potrebitosti ovih elemenata kao i kriteriji za procjenjivanje njihove toksičnosti i esencijalnosti. Autor ističe složenost uloge i sudbine elemenata u tragovima u organizmu i važnost njihova kemijskog oblika i doziranja. Umjesto svakog drugog zaključka, izražava svoju želju za poticanjem daljnjih istraživačkih napora u tom području