Učinci proprioceptivnog treninga na skočnost i agilnost

The purpose of this research was to identify the changes in tests assessing speed-explosiveness abilities after a completed proprioceptive training programme. The research included 75 physically active men divided into the experimental (n = 37) and the control (n = 38) group. The first group underwent the proprioceptive training programme lasting ten weeks (60 minutes three times a week). The training programme consisted of one-leg and double-leg static and dynamic balance drills. The demands and duration of those exercises increased progressively. The control group continued to carry out their daily activities during the experiment. The explosive jumping strength and agility were estimated by nine tests at the beginning and at the end of the experiment. For each variable the central and dispersion parameters were calculated as well as the basic metric features. The differences between groups and time points in certain variables were determined by the repeated measure analysis of variance and the posthoc Tukey test. The results of this research show that there were positive changes in some analysed tests due to the pro-prioceptive training programme. There were some significant changes in the experimental group under the influence of the proprioceptive training programme in double-leg vertical jump explosive strength tests and in forward agility (20Y test). Minor but positive changes point to the possibility of developing motor abilities by means of proprioceptive training, and not only to prevent injuries, which has already been proved in a number of research studies.Uvod Agilnost i eksplozivna snaga tipa skočnosti važne su motoričke sposobnosti potrebne za uspjeh u velikom broju sportova, prije svega u sportskim igrama. Dosadašnja istraživanja upućuju na mogućnost utjecaja proprioceptivnog treninga na živčanomišićni sustav prilikom inicijacije generiranja sile, odnosno poboljšanje eksplozivne snage i živčanomišićne aktivacije na samom početku voljne mišićne aktivnosti (Gruber i sur, 2004; Komi, 1984, prema Gruber i Gollhofer, 2004; Palma, 2005). U određenom broju istraživanja utvrđeni su učinci proprioceptivnog treninga na sposobnosti mišićne jakosti (Heitkamp i sur., 2001), agilnosti (Malliou i sur., 2004; Yaggie i Campbell, 2006) i skočno-sti (Ziegler i sur., 2002; Kovacs i sur., 2004). Ipak, primjena ovog tipa treninga s ciljem unapređenja agilnosti i skočnosti još nije u potpunosti potvrđena. Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje promjena u pokazateljima agilnosti i eksplozivne snage tipa skočnosti nakon provedenog proprioceptivnog trenažnog programa. Metode Uzorak ispitanika za ovo istraživanje činilo je 75 zdravih, tjelesno aktivnih studenata fizičke kulture (dob: 19 ± 1.2 god; visina: 180.5 ± 5.6 cm; težina: 76.8 ± 7.3 kg). Nakon inicijalnog testiranja, ispitanici su podijeljeni u eksperimentalnu (n = 37) i kontrolnu grupu (n = 38). Između njih u inicijalnom mjere-nju nije utvrđena značajna statistička razlika niti u jednoj varijabli. Eksperimentalna grupa provodila je proprioceptivni trenažni program na balans daskama (slika 2), dok je kontrolna grupa nastavila sa svakodnevnim aktivnostima. Eksperimentalni postupak trajao je 10 tjedana, tijekom kojih je provedeno 30 trenažnih jedinica (3× tjedno). Svi ispitanici testirani su prije i nakon eksperimentalnog postupka primjenom 9 testova za procjenu eksplozivne snage tipa skočnosti i agilnosti. Za procjenu eksplozivne snage tipa skočnosti korišteni su testovi skok uvis s pripremom sunožno (CMJ), jednonožno desnom (CMJR) i lijevom nogom (CMJL) (Bosco, 1992) te skok udalj s mjesta bez zamaha ruku sunožno (HJ) (Wiklander, 1987) tednonožno desnom (SLRHJ) i lijevom nogom (SLLHJ). Agilnost je procijenjena testovima:20 jardi (Y20), koraci u stranu – lateralna agilnost (LAT)(Metikoš i sur., 1989) i preskoci preko švedske klupe u 10 sekundi (HOPS) (Šimek, 2006). Podaci su obrađeni programom Statistica for Win-dows (ver. 7.0). Promjene u svakom od mjerenih te-stova motoričkih sposobnosti između dvije vremenske točke te razlike između grupa utvrđene su 2x2 ANOVA-om za ponovljena mjerenja. Razina statističke značajnosti postavljena je na p< 0.05. Rezultati Analizom varijance i Tukeyevim posthoc testom utvrđena je značajna razlika između rezultata ispitanika eksperimentalne i kontrolne grupe u finalnom mjerenju (p<0.001) u testu vertikalne skočnosti CMJ. U testovima CMJL i CMJR utvrđe-ne su razlike između vremenskih točaka i grupa, ali nije utvrđena značajna interakcija grupe i vremena niti u jednom od njih (tablica 2). U testu horizontalne skočnosti HJ nisu utvrđene statistički značajne razlike između eksperimentalne i kontrolne grupe u finalnom mjerenju koje bi mogle biti posljedica eksperimentalnog programa. U testu skok udalj iz mjesta desnom nogom (SLRHJ) utvrđena je statistički značajna interakcija grupa×vrijeme (F1,73=4.55, p<0.05). U testu skok udalj iz mjesta lijevom nogom (SLLHJ) eksperimentalna i kontrolna grupa u finalnom mjerenju nisu se značajno razlikovale (tablica 3). U testu agilnosti Y20 postoje statistički značajne razlike između eksperimentalne i kontrolne grupe u finalnom mjerenju (p<0.01) te razlike u kontrolnoj grupi između inicijalnog i finalnog stanja (p