Sestrinska procjena i terapija poslijeoperacijske boli u ortopediji

Bol je zbog svog značaja proglašena petim vitalnim znakom. Akutna poslijeoperacijska bol čest je pratioc ortopedskih operacija. Medicinska sestra je prisutna uz pacijenta dvadeset i četiri sata, prati njegovo opće stanje i prva uočava njegove potrebe. Da bi spriječili pojavu akutne poslijeoperacijeske boli, potrebno je pravovremeno procjeniti intenzitet boli i učiniti evaluaciju uspješnosti provedenog tretmana. Pri tome se koriste jednodimenzionalne skale za procjenu intenziteta boli i prati se opće stanje pacijenta. Već u samoj pripremi pacijenta utječe se na poslijeoperacijski tijek primjenom preemtivne i preventivne analgezije. Psihička priprema pacijenta i edukacija o preveniranju postoperativne boli važan je element u bolesnikovom oporavku. Medicinska sestra mora biti dobro educirana kako bi znala uputiti pacijenta, stručno procijeniti njegovo opće stanje i intenzitet boli, na vrijeme prepoznati nuspojave primijenjene terapije. Kod tretmana boli koriste se farmakološke i nefarmakološke metode. Intenzitet boli koju pacijent navodi usmjerava medicinsku sestru u odabiru najadekvatnijeg tretmana. Pri odabiru analgetika koristi se trostupanjska ljestvica Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) po kojoj se liječenje boli započinje sa lijekovima slabijeg djelovanja, zatim se u skladu sa procijenom intenziteta boli uvode lijekovi jačeg djelovanja. Nefarmakološkim metodama upotpunjuje se analgetski učinak lijekova, te se njihovom sinergijom postiže bolji učinak za pacijenta. Neadekvatno tretirana akutna poslijeoperacijska bol može uzokovati niz nepovoljnih učinaka na organizam i organe. Cilj kojem se teži u poslijeoperacijskom periodu je potpuno uklanjanje akutne poslijeoperacijeske boli, što ranije uvođenje enteralne prehrane, vertikalizacija pacijenta, rana rehabilitacija i povratak svakodnevnom životu i aktivnostima. Adekvatnim tretmanom akutne poslijeoperacijske boli spriječava se i nastanak kroničnog postoperativnog sindroma boli (KPSB). Pristup pacijentu treba biti individualan, prilagođen pojedincu i vrsti operativnog zahvata. Da bi postigli brz i dobar oporavak pacijenta, potrebno je osigurati kontinuirani anlgetski tretman, što prije početi sa rehabilitacijom i motivirati pacijenta da da maksimum sebe, educirati medicinsko osoblje i osvijestiti značaj dobrog i adekvatnog tretmana akutne poslijeoperacijske boli