Rad iznosi probleme vezane za filozofiju Sörena Kierkegaarda i Jean-Paula Sartrea te egzistencijalizma općenito. Prikazan je Kierkegaardov filozofsko-religiozni egzistencijalizam kao i njegovo neprihvaćanje spekulativnog mišljenja i značaj koji pridaje subjektivitetu i individualnosti za čovjekovu egzistenciju. Dane su definicije filozofije egzistencije kao preteče egzistencijalizma te samog pokreta koji se pojavljuje u Europi nakon Drugog svjetskog rata, posebice u Francuskoj, kao novi smjer filozofijskog, književnog i idejnog djelovanja. Poprima planetarnu važnost i određuje novu ulogu intelektualca kao filozofa proroka i političara. Prema Sartreu čovjek je rođenjem ništa, smješten je u prazni, bezbožni svemir, a svoju esenciju, svoj bita...