Sartre, Jaspers and the Concept of Existence. An Analysis of Contrastive Views

Karl Jaspers i Jean-Paul Sartre s pravom se mogu smatrati vrlo značajnim, ako ne i najznačajnijim predstavnicima filozofije egzistencijalizma. Filozofija egzistencijalizma svoje korijene vuče iz filozofije Sørena Kierkegaarda, prvog egzistencijalističkog filozofa koji biva zaokupljen negativnim životnim situacijama i „besmislom postojanja“. Kao predstavnici egzistencijalističke misli 20. stoljeća Jaspers i Sartre u središte svojih filozofija postavljaju upravo čovjeka i njegovu egzistenciju, koja u vremenu njihova djelovanja biva uzdrmana nepovoljnom društvenom i političkom situacijom. Sartreovom filozofijom naznačuje se obrat od tradicionalnog skolastičkog shvaćanja pogleda na bitak kojim egzistencija dobiva primat nad esencijom. Oba spomenuta filozofa zagovaratelji su teze da čovjek sam određuje svoju egzistenciju, prema tome, on je slobodan u kreiranju svoje stvarnosti, a samim time i odgovoran. Glavna suprotnost u filozofijama tih dvaju mislilaca leži upravo u temelju same egzistencije. Dok Jaspers kao teistički orijentirani filozof smatra da je egzistencija moguća jedino u odnosu na transcendenciju i prema tome se ona može samo „prizvati“ u zbilju, Sartre, kao zagovaratelj ateističke filozofije, tvrdi kako je upravo ta ljudska zbilja, tj. čovjek, jedino što opstoji