Predstavljanje Republike u Veneciji 17. stoljeća

Allegorical representations and personifications of Venice, designed to perpetuate and update the myth of Venice, occupy a prominent place in seventeenth-century publishing. Editorial vignettes, frontispieces and engravings promote an image of the Republic anchored in the tradition and myth of the foundation of the city, but attentive to the evolution of the historical situation. As in the past, this image is polysemic and combines mainly the figures of Justice and the Virgin. A new dimension opens up in the context of the wars against the Ottoman Empire that occupy the second half of the century. A particularly significant example to document this historical evolution is the church of Santa Maria della Salute which, born as a votive Marian temple during the plague of 1630, is transformed into a monument dedicated to the war. On the lantern of the church’s dome, the figure of the Virgin takes on the appearance of a supreme commander of the navy.Iako je Seicento očito dio dugotrajne faze dekadencije Venecije (kako u gospodarskim aktivnostima tako i u međunarodnoj politici), nedavne povijesne analize više ga ne opisuju kao homogeni trenutak opadanja, snažnije ističući njegove pozitivne i dinamičke aspekte. Štoviše, unatoč brojnim gubitcima u istočnom Sredozemlju tijekom dugog sukoba s Osmanskim carstvom, Venecija je proživljavala trenutke velike nade i vjere u budućnost. Zbog vojnih uspjeha Francesca Morosinija u Morejskom ratu, posljednja dva desetljeća 17. stoljeća zapravo su bila označena velikim entuzijazmom koji je na stanovit način evocirao raspoloženje nakon bitke kod Lepanta 1571. godine. Alegorijski prikazi Venecije iz 17. stoljeća zadržavaju višeznačni karakter srednjovjekovnih i cinquecentesknih personifikacija, prilagođen promijenjenim povijesnim okolnostima. Ako koncept slobode dominira u tekstovima, vizualna se personifikacija usredotočuje na koncepte nevinosti i pravde. Pojam nevinosti djelomično se preklapa s idejom o slobodi, sve dok sugerira da, zahvaljujući specifičnoj geografskoj situaciji, Venecija nikada nije bila okupirana. Međutim, ta nas analogija također podsjeća da se mitski nastanak Venecije dogodio pod zaštitom Djevice Marije, točnije 25. ožujka 421. godine, na dan Navještenja Marijina. U kontekstu pojave kuge 1630., Djevica se također reafirmira kao važna i središnja figura. Na sredini poda crkve Santa Maria della Salute, kruna od ruža nosi natpis Unde Origo Inde Salus. Moto se prvi put pojavio na medalji dužda Nicolòa Contarinija iz 1631. godine, kada je postavljen prvi kamen te zavjetne crkve. Znakovito, dan izabran za tu ceremoniju bio je 25. ožujka. Na jednoj strani medalje prikazana je crkva pred kojom kleči dužd Nicolò Contarini, a na drugoj Piazzetta Sv. Marka s prizorom Navještenja, uokvirene motom VNDE ORIGO INDE SALVS. Prikazi na medalji nastoje učvrstiti vezu između Venecije i Djevice podsjećajući na mitske predaje o postanku grada. Mnogo godina kasnije, vjerojatno neposredno prije posvećenja crkve 1687. te u kontekstu turskih ratova, dobronamjerna i milosrdna zaštitnička figura Marije preuzela je različita ili dodatna značenja. Na lanterni kupole crkve Santa Maria della Salute, Djevica poprima izgled zapovjednice mornarice (Capitana generale da Mar), držeći u desnoj ruci tradicionalnu zapovjedničku palicu. Vojni sukob s Turcima bio je opsežno zastupljen u mletačkoj historiografiji i ikonografiji. Na glavnom oltaru crkve Santa Maria della Salute je ikona Bogorodice s Djetetom donesena iz Kandije (Herakliona), a novo izdanje djela Historia (1572.) Giovannija Pietra Contarinija, iz 1645. godine, sadrži bakrorez Jacopa Piccinija prema crtežu Francesca Ruschija koji snažno naglašava ulogu Djevice kao zaštitnice Republike. Također, na naslovnici Coronellijeva djela Corso di Geografia universale iz 1692. godine, neki se detalji ne odnose samo na obveznu vjersku tematiku u kontekstu turskih ratova, već i na marijansku ikonografiju