Parametri metabolizma željeza u pacijenata s akutno dekompenziranim srčanim zatajenjem

Objectives: The aim of the study was to compare how many patients with acute decompensated heart failure have iron deficiency or anemia and laboratory data between patients with acute decompensated heart failure when divided in groups based on iron and anemic status. Material and methods: This was a clinical, cross-sectional study, conducted between January 2018 and January 2019, that included a total of 60 consecutive patients with acute decompensation of chronic heart failure at Department of Cardiology of the University Hospital of Split. Upon patient’s arrival to hospital systolic and diastolic blood pressure was measured. Venous blood sampling was performed within 24 hours of admission. Chemiluminescent Microparticle Immunoassay was used for quantitative determination of ferritin. For serum iron spectrophotometry with ferrous chromogen was used. Complete blood count was determined using standard flow-cytometry-based hematologic analysis. Results: In this study the majority of patients had anemia and/or iron deficiency. Anemia without iron deficiency (22% of sample or 59% of anemic patients) was more prevalent than anemia with iron deficiency (15% of total population or 41% of anemic patients). There was significant difference in DBP between the groups with the lowest DBP observed in patients with anemia and iron deficiency (P=0.010). In patients with acute decompensated heart failure and anemia or iron deficiency higher levels of urea (P=0.031) and creatinine (P=0.020) were observed than in other subgroups. There was no significant difference in biochemical tests between groups. Conclusion: A significant number of patients hospitalized due to acute decompensated heart failure have anemia and/or iron deficiency. Diastolic blood pressure was lowest in patients with anemia and iron deficiency compared to other groups. Further research is necessary to draw any conclusions.Ciljevi: Cilj ovog istraživanja je ispitati koliki broj pacijenata s akutno dekompenziranim srčanim zatajenjem boluje od anemije ili manjka željeza te usporediti laboratorijske nalaze između različitih skupina pacijenata podijeljenih prema statusu željeza i anemije. Materijali i metode: Presječno istraživanje je provedeno u periodu od siječnja 2018. do siječnja 2019, a uključivalo je 60 pacijenata s akutnom dekompenzacijom kroničnog srčanog zatajenja na Odjelu za kardiologiju Kliničkog bolničkog centra Split. Pacijentima je nakon prijema na odjel izmjeren sistolički i dijastolički krvni tlak. Uzorak venske krvi uzet je 24 sata nakon prijema. Kemiluminiscentna imunokemijska tehnologija korištena je za kvantitativno određivanje feritina u serumu. Spektrofotometrijska metoda s feren kromogenom korištena je za željezo u serumu. Kompletna krvna slika određena je protočnom citometrijom. Rezultati: U ovom istraživanju većina je pacijenata imala anemiju i/ili manjak željeza. Anemija bez manjka željeza (22 % svih pacijenata, 59% pacijenata s anemijom) bila je učestalija od anemije s manjkom željeza (15 % svih pacijenata, 49% pacijenata s anemijom). Uočena je značajna razlika u vrijednostima dijastoličkog krvnog tlaka između skupina pacijenata, a najmanje vrijednosti bile su u skupini pacijenata s anemijom i manjkom željeza (P=0,010). U pacijenata s akutno dekompenziranim zatajenjem srca i anemijom ili nedostatkom željeza uočene su više serumske koncentracije ureje (P= 0,031) i kreatinina (P=0,020) nego kod ostalih ispitanika. Nije pronađena značajna razlika između skupina u vrijednostima biokemijskih testova. Zaključak: Značajan udio pacijenata koji su hospitalizirani zbog akutno dekompenziranog srčanog zatajenjua imaju anemiju i/ili manjak željeza. Vrijednosti dijastoličkog krvnog tlaka značajno su bile niže u pacijenata s anemijom i/ili manjkom željeza u usporedbi s pacijentima koji nisu bili anemični niti su imali manjak željeza. Daljnja istraživanja su potrebna kako bi se mogli donositi zaključci