CRITICAL REVIEW ON PUNISHMENT IN PRACTICE OF THE INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA AFTER THE PRLIĆ CASE

Svrha ovoga rada je sinteza glavnih značajki kažnjavanja u praksi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). U članku se analizira praksa MKSJ-a na temelju značajnijih presuda i primijenjenih kriterija. Kao relevantne okolnosti za odmjeravanje kazne u praksi MKSJ-a navedene su težina kaznenog djela, olakotne i otegotne okolnosti, te opća praksa kažnjavanja na području bivše Jugoslavije. Budući da su raspravna vijeća u većini slučajeva izrazila stav da je najvažniji element prilikom odmjeravanja kazne težina kaznenog djela, analiza prakse MKSJ-a na uzorku presuda uzetih u razmatranje u ovom radu ukazuje na to da međunarodno kazneno pravo ne prepoznaje razliku pravne težine, što se odnosi na razliku između djela ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti. Na osnovi rezultata dobivenih istraživanjem sudske prakse MKSJ-a zaključuje se da raspravna vijeća nisu vodila dovoljno računa o općoj praksi kažnjavanja sudova u bivšoj Jugoslaviji u primjeni zatvorske kazne. U pogledu svrhe kažnjavanja, raspravna vijeća MKSJ-a dala su prednost retribuciji i zastrašivanju kao najznačajnijim ciljevima kažnjavanja, a rehabilitacija, koja je značajan segment kažnjavanja u većini nacionalnih zakonodavstava, ima sporedno značenje. Osnovna zadaća MKSJ-a bila je dovesti osumnjičene i odgovorne osobe za kršenje međunarodnog humanitarnog prava pred lice pravde. MKSJ je trebao osigurati pravdu žrtvama, prevenirati te spriječiti revizionizam, ali i pridonijeti uspostavljanju mira i poticati pomirenje na području bivše Jugoslavije. Analiza presuda MKSJ-a upućuje na zaključak o neispunjavanju definirane svrhe ove međunarodne institucije. Temeljna karakteristika prakse MKSJ-a je nekonzistentnost, što za posljedicu ima nezadovoljstvo žrtava, a koje se u svjetlu donesenih presuda (primjeri Ovčare i Srebrenice) čini vrlo opravdanim. S dovoljno argumenata može se zaključiti da postoje ozbiljne nedosljednosti u radu Suda, koje se posebno odnose na visinu kazne. Iste okolnosti se različito ocjenjuju, pravila koja se primjenjuju variraju od slučaja do slučaja, odnosno od vijeća do vijeća.When judging a sentence, the court applies certain rules that are prescribed by national criminal law. Likewise, in international law, legal sources regulate rules relating to punishment of penalties. As the relevant circumstances for the punishment of the sentence, the ICTY has listed the gravity of the criminal offense, the mitigating and aggravating circumstances, the general practice of punishment in the territory of the former Yugoslavia. Given the fact that the deliberations of the panels in the overwhelming number of cases expressed the view that the most important element to be taken into account when judging the exact gravity of the criminal offense, the analysis of the ICTY’s current practice on the sample of judgments taken in consideration in this paper suggests that international criminal law recognizes the difference in legal weight as regards the difference between the offense of war crime and crimes against humanity. The basic task of the ICTY was to bring suspects and persons responsible for violating international humanitarian law before the justice. The ICTY wanted to ensure justice to victims, prevent and prevent revisionism, but also contribute to establishing peace and encouraging reconciliation in the territory of the former Yugoslavia. The results of the ICTY Judgment Analysis point to a conclusion on the failure to meet the defined purpose of this international institution. With enough arguments, it can be concluded that there are serious inconsistencies in the part of the Court that specifically deal with the level of the sentence. The same circumstances are differently assessed; the rules that apply vary from case to case, or from council to council