The presumption of innocence

Pretpostavka okrivljenikove nedužnosti i istražni zatvor prima facie predstavljaju dvije suprotstavljene kategorije: prva zrcali jedno od temeljnih, fundamentalnih kaznenoprocesnih prava okrivljenika u suvremenom kaznenom postupku, dočim druga kategorija (među ostalim) utjelovljuje težnju države za efi kasnošću kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja kaznenih djela. U praksi su ta dva instituta u stanovitoj "procesnoj kohabitaciji". Analizom relativno malog (ali ipak reprezentativnog) uzorka sudskih odluka, uključujući i one Ustavnog suda Republike Hrvatske, referirajući se pritom i na praksu Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije, autor nastoji utvrditi u kojem je položaju jezičac vage na kojoj balansiraju pretpostavka okrivljenikove nedužnosti na jednoj strani i istražni zatvor na drugoj strani vage. Oba instituta neprijeporno su poznata širokoj javnosti, sveprisutni su u medijima, nerijetko i u pogrešnim značenjima. Ovaj se rad bavi pitanjem odnosa sudova i državnih odvjetništava prema spomenutim institutima kaznenog procesnog prava kroz sadržaj odluka koje donose u svom radu. Analiza odluka redovnih sudova sugerira zaključak o naznakama zabrinjavajućeg stanja, koje potencijalno može prerasti i u trend: javnost u sve većoj mjeri istražni zatvor percipira kao kaznu zatvora in finem, a kraj takva stanja stvari uočavaju se situacije u sudskoj praksi da se istražni zatvor, kao ultima ratio societatis glede uskrate slobode pojedincu, određuje/produljuje na štetu pretpostavke okrivljenikove nedužnosti. Dakle pretpostavka okrivljenikove nedužnosti u izvjesnom je smislu u istražnom zatvoru! Utoliko rad sugerira provedbu daljnjeg proučavanja sudske prakse u cilju njezina usklađenja s konvencijskim standardima (prije svega sa standardima Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda1) te sa standardima prava Europske unije (poglavito s onima iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima i iz Direktive (EU) Europskog parlamenta i Vijeća3 od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih pretpostavaka okrivljenikove nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku).The presumption of innocence and pre-trial detention represent prima facie two opposing categories: the fi rst refl ects one of the essential, fundamental criminal procedure rights of defendants in contemporary criminal proceedings, whereas the other embodies (among other things) the State’s drive to improve the efficiency of the criminal prosecution and punishment of offenders. In practice, these two principles of law are in a sort of "process-based cohabitation". By analysing a relatively small (yet representative) sample of court decisions, including those rendered by the Constitutional Court of the Republic of Croatia, with reference to the case law of the European Court of Human Rights and the Court of Justice of the European Union, the author attempts to determine which way the balance is tipping between the presumption of innocence and pre-trial detention. The general public is undeniably familiar with both of these principles of law, as they are ever-present in the media, often in misplaced contexts. This paper addresses the issue of the attitude of courts and state attorney offices towards the two principles of criminal procedural law based on the content of the decisions they make in the course of their work. The analysis of the decisions rendered by ordinary courts suggests that there are indications of a worrying situation that can potentially become a trend: the public is increasingly perceiving pre-trial detention as a prison sentence in finem, and such a state of affairs shows situations in court practice where pre-trial detention, as ultima ratio societatis regarding the denying an individual his or her freedom, is ordered/prolonged to the detriment of the presumption of innocence of the defendant. Therefore, the presumption of innocence is, in a sense, in pre-trial detention! The paper therefore recommends that further studies of judicial practice be carried out with a view to aligning it with convention standards (primarily with the standards of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms) and EU rights standards (in particular those under the Charter of Fundamental Rights of the European Union and the Directive (EU) of the European Parliament and of the Council of 9 March 2016 on the strengthening of certain aspects of the presumption of innocence and of the right to be present at the trial in criminal proceedings)