SPREMNOST NA USVAJANJE I PRIMJENU TEHNOLOGIJA WEB 2.0 U SREDNJEM OBRAZOVANJU – SLUČAJ VOJVODINE

The rapid admission of information and communication technologies (ICT) into all the pores of social and economic life has (fortunately) included the education sphere: the ever-growing need for new knowledge acquisition methods unambiguously points to a need to step outside the established, analogue education systems into the digital, virtual educational space. Over the past few years, blogs, wikis, multimedia sharing and social networking sites have created a qualitatively new approach to knowledge, education and schooling. This article starts from the assumption that the advantages of Web 2.0 technologies can be channelled in favour of the common interest of all education process participants, and to that end, the authors have conducted empirical research into the level of willingness of key stakeholders (students, parents and teachers) in secondary education in Vojvodina to adopt contemporary, Web 2.0 based methods of knowledge transfer, sharing and adoption.Brzi ulazak informacijsko-komunikacijskih tehnologija (IKT) u sve pore društvenog i ekonomskog života obuhvatio je (srećom) i obrazovnu sferu: rastuća potreba za novim metodama usvajanja znanja neupitno ukazuje na potrebni iskorak iz dobro utvrđenih, analognih obrazovnih sustava u digitalni, virtualni obrazovni prostor. Proteklih nekoliko godina blogovi, wikiji, stranice za multimedijsko dijeljenje i društveno umrežavanje stvorili su kvalitetno novi pristup znanju, obrazovanju i školovanju. Ovaj rad polazi od pretpostavke da se prednosti tehnologija Web 2.0 mogu usmjeriti ka zajedničkom interesu svih sudionika obrazovnog procesa i s tim su ciljem autori proveli empirijsko istraživanje o tome koliko su ključni sudionici (učenici, roditelji i nastavnici) u srednjem obrazovanju u Vojvodini spremni usvojiti suvremene metode prenošenja, podjele i usvajanja znanja na načelima tehnologija 2.0