»Lažni prijatelji« između hrvatskoga standardnoga jezika i međimurskoga dijalekta

In this article the author discusses pseudo-analogonymy between the standard Croatian language and the dialect of Međimurje. The most important aim of a study of this kind is to help speakers avoid making false analogies that occur very often in the colloquial speech of the speakers of the dialect of Međimurje. Because these two varietise have essentially different phonological systems, in the process of identifying these pairs it is necessary to define a compromise. The author divides “false friends” into complete and partial false friends and concludes that the latter are more common. The most important reasons for the emergence of pseudo-analogonymy are linguistic borrowing, semantic adaptation in local dialects, various phonological changes that have occurred during different stages of the development of some individual local dialects, and the modern phonological adaptations of the vowels a-, e-, and -o that Međimurje dialect speakers often make while applying the standard language model. In the final part of the article the author gives a glossary of “false friends” that exist between standard Croatian and the dialect of Međimurje.Autor u radu obrađuje pseudoanalogonimiju između hrvatskoga standardnog jezika i međimurskoga dijalekta. Najvažnija je svrha takva istraživanja izbjegavanje pogrešnog analogiziranja koje se u jezičnoj praksi često događa u razgovornom jeziku govornika međimurskog dijalekta. Za određivanje takvih parova nužno je definirati kompromise jer se radi o bitno različitim fonološkim sustavima. Parove »lažnih prijatelja« autor dijeli na potpune i djelomične i utvrđuje da su djelomični parovi mnogo češći. Od brojnih razloga za nastajanje pseudoanalogonimije autor ističe sljedeće: jezično posuđivanje, semantičke adaptacije u mjesnim govorima, različite fonološke promjene nastale u različitim fazama razvoja pojedinih govora te suvremene fonološke adaptacije a-, e- i o-samoglasnika po uzoru na standard koje govornici međimurskoga dijalekta često rade. Na kraju autor donosi rječnik »lažnih prijatelja« između hrvatskoga standardnog jezika i međimurskoga dijalekta