Hrvatski pravni običaji

Autor raspravlja o nazivu pravnog običaja (consuetudo) u staroj hrvatskoj terminologiji ("zakon") te o teškoćama koje postoje pri utvrđivanju hrvatskog pravnog običaja zbog njegova neprestanog prilagođavanja društvenim okolnostima određenog razdoblja. Autor kao primjer teškoće navodi usporedbu Vinodolskog (1288.) i Trsatskog zakona (1640.). Zato je iz popisa pravnih običaja XIII. i idućih stoljeća (Vinodolski zakon, Poljički statut itd.) vrlo teško uvjerljivo dokazati postojanje "prežitaka" iz prošlosti. Pradavni hrvatski pravni običaji "u Zakarpaću" (Barada) uglavnom su nedostupni. Mnogo je izglednije pokušati rekonstruirati pravne običaje hrvatske države narodnih vladara (Kolanović), i to u prvom redu na osnovi sačuvanog izvornog materijala, koji unatoč velikih teškoća (mali broj sačuvanih vrela, nepouzdanost vjerodostojnosti itd.) ipak pruža određenu mogućnost rekonstrukcije. Autor razmatra i razloge nesumnjive povezanosti srednjovjekovnog hrvatskog, slavonskog i dalmatinskog prava