Uz problem agnosciranja i datiranja jedne gotičke okrunjene kamene glave iz stare zagrebačke katedrale

U lapidariju Povijesnog muzeja Hrvatske u Zagrebu nalazi se jedan od naljepših do danas sačuvanih fragmenata srednjovjekovne kamene plastike u sjevernoj Hrvatskoj: okrunjena glava bradatog starca s poluspuštenim očnim kapcima i s oštećenim nosom, koja po općoj koncepciji likovne obrade kao i po svojim detaljima pokazuje značajke gotičke skulpture. S obzirom na svoje dimenzije i izrazito fragmentarni značaj, mora da je izvorno pripadala oko 1 m visokom kamenom kipu. Pri agnosciranju toga svetačkog kipa, kojemu je navedena glava pripadala, prvenstveno dolaze u obzir ugarski kraljevi, koji su se u doba Arpadovića (naročito od XIII. stoljeća dalje) častili u zagrebačkoj biskupiji, pa se zaključuje da glava prikazuje ugarskog kralja sv. Stjepana (997.-1038.). O tome svjedoči i osebujni oblik krune, koja prema mišljenju autora predstavlja slobodnu modifikaciju donjeg (starijeg) dijela (tzv. »corona graeca«) poznate ugarske »krune sv. Stjepana«. Podatak Ivana Krstitelja Tkalčića da su prigodom obnove zagrebačke katedrale poslije potresa godine 1880. pronađeni kipovi sv. Stjepana i Emerika dopušta pretpostavku da je glava u lapidariju Povijesnog muzeja Hrvatske pripadala upravo tom kipu sv. Stjepana kralja, koji autor datira u drugu polovicu XIII. stoljeća, odnosno u vrijeme Timotejeve obnove zagrebačke katedrale, napose kad je izgrađeno njezino svetište (glavna apsida) oko godine 1269