Ovaj rad bavi se pitanjima ustroja suvremenog državnog aparata u Habsburškoj zajednici naroda. Poslije Josipa II. koji je pokušao modernizaciju Carevine i tijekom XIX. st. valjalo je ustrojiti upravni državni aparat u zemljama Carevine u kojima se govorilo dvadesetak jezika. Iz Beča nije bilo moguće poslati činovnike jer bi to bilo skupo, činovnici ne bi bili mogli djelovati u tim zemljama jer nisu znali mjesnih jezika. Valjalo je dakle naći činovnike među obrazovanim mjesnim ljudima. Tih nije uvijek bilo dovoljno, osobito u Bukovini i Galiciji. Međutim, čim je nastalo suvremeno činovništvo sastavljeno od mjesnih ljudi nastala je i baza razvitka nacionalnih književnosti i znanosti jer je nacionalna znanost i književnost nalazila čitateljstv...