Hungary from the Austro-Hungarian Compromise of 1867 up to World

Nakon sloma neoapsolutizma car Franjo Josip I. objavio je Listopadsku diplomu (1860.) i Veljački patemt (1861.) kojima je učvršćen centralizam. Porazom Austrije u ratu s Pruskom (1866.) car uspostavlja sporazum s Mađarima te je 1867. godine postignuto sklapanje Nagodbe, kojom je stvorena Austro-Ugarska Monarhija sa središtem u Beču i Budimpešti te su utvrđeni autonomni i zajednički poslovi. Za Andrássyjeve vlade (1867.-1871.) donesen je Zakon o narodnostima (1868.) kojim nisu priznata nacionalna prava nemađarskim narodima u Ugarskoj. Gušenjem seljačkog pokreta Andrássy je pridonio konsolidaciji Dvojne Monarhije. Kao ministar vanjskih poslova istaknuo se stvaranjem fronte Velike Britanije, Francuske i Njemačke, uperene protiv ruskog širenja u jugoistočnoj Europi, te sklapanjem vojnog saveza s Njemačkom (1879.). Kálmán Tisza (1875.-1890.) učvrstio je dualistički sustav, ali je ojačao i netolerantni nacionalizam uz poticanje mađarizacije. Na prijelazu stoljeća mađarsku politiku vodila su tri premijera: Gyula Szapáry (1890.-1892.) provodi zdravstvene i financijske mjere, Sándor Wekerle (1892.-1895.) financijske i vjerske reforme, a za Dezsöa Bánffyja (1895.-1899.) slavilo se tisuću godina mađarskog osvajanja Dunavskog bazena. Godine 1905./1906. nastupila je kriza dualizma koja se očitovala u jačanju parlamentarne oporbe pod vodstvom Stranke neovisnosti. Za druge Wekerleove vlade jača politička djelatnost seljaštva i radikalnih demokrata. Drugi mandat Istvána Tisze (1913.-1917.) obilježen je slamanjem parlamentarne opstrukcije, a na međunarodnoj sceni Balkanskim ratovima (1912.-1913.) za oslobođenje od osmanske vlasti. Atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda bio je povod za izbijanje Prvog svjetskog rata. Zbivanja na bojišnici i teško stanje u Ugarskoj rezultirali su sve većim zahtjevima mađarskog naroda za prekidom rata. Mirovnim sporazumom u palači Trianon u Versaillesu (1920.) potpisan je mirovni ugovor s Mađarskom, kojim je Mađarska izgubila dvije trećine svojih nekadašnjih teritorija te gotovo šezdeset posto stanovništva, uključujući i trideset posto etničkih Mađara