HABEMUS LEVIATHAN?

Sposobnost objavljivanja ključnih djela iz duhovne baštine moderne pouzdan je pokazatelj intelektualne samosvijesti i stručne razine neke sredine; stoga prvi predugo iščekivani hrvatski prijevod Hobbesova Levijatana zaslužuje punu i dužnu pozornost. Hobbesovo kapitalno teorijsko djelo izniman je prevoditeljski izazov. Zahtijeva vrhunsko umijeće i poznavanje moderne i suvremene političke i pravne teorije. Pothvat takvog ranga ima smisla samo ako omogućuje da bolje, u mediju hrvatskoga jezika, razumijemo Hobbesovo političko mišljenje. Ovaj osvrt na prijevod slijedi, s dužnom pažnjom, teške, kadšto i jedva savladive kušnje prevođenja Hobbesova glavnog djela. Ispituje se terminologijska primjerenost i pojmovna preciznost prijevoda ključnih kategorija kao što su power, Sovereignty, Commonwealth, Law, na primjeru analize triju odabranih poglavlja (XVI., XXI., XXVI.). Uza sva priznanja ovom izdavačkom i prevoditeljskom pothvatu, u radu se zaključno ocjenjuje, na temelju izložene kritičke analize, da hrvatski prijevod ipak nije ispunio visoka očekivanja, da je nedovoljno pojmovno precizan, što povremeno otežava, a kadšto i onemogućuje razumijevanje izvornika. Stoga osvrt završava zdvojnim samokritičkim upitom: jesmo li dorasli zadaći primjerena suočavanja sa zacijelo najvažnijom knjigom modernoga političkog mišljenja? Zadaći o kojoj, barem u stanovitoj mjeri, ovisi, ili bi trebalo ovisiti, stručno samopoštovanje i hrvatske politologije.The ability to publish one of the key texts of the ancestors of modern thought is a reliable sign of the self-awareness and professionalism of a community. Therefore, the long awaited Croatian translation of Hobbes’ Leviathan deserves our full and close attention. Hobbes’ main theoretical work is an especially challenging one to translate. It requires the translator to be skilled and well-versed in modern and contemporary political and legal theory. An undertaking of this magnitude makes sense only if through it – by the means of the Croatian language – we can hope to understand Hobbes’ political ideas more fully. This careful scrutiny of the translation follows challenging pitfalls of translating Hobbes’ capital work. The author examines the correctness of the terminology and the conceptual accuracy of the translation of terms, such as: “power”, “Sovereignty”, “Commonwealth”, “Law” through the example of analyzing three chosen chapters (XVI, XXI, XXVI). Although the undertaking of such task deserves praise for both the translator and the publisher of the work, the review, a critical analysis of the work, states that the Croatian translation does not satisfy the high expectations. It is conceptually inaccurate at places, which, occasionally makes it harder or even impossible to understand Hobbes’ original. The review ends on a doubtful self-critical note: are we up to the task of tackling this certainly most important book of modern political thought? The professional self-respect of Croatian political science depends, or should depend – at least to some extent – on tasks like this one