Physiotherapeutic approach for posture deviations in chidhood

Postura ( lat. positura – pozicija, položaj) označava način držanja tijela. Držanje tijela odnos je dijelova tijela u određenom vremenu i prostoru pri čemu glavnu ulogu imaju stopala i noge, zdjelica i kralješnica te ramena i glava. Položaj jednog dijela tijela djeluje istovremeno na ostale dijelove tijela i cjelokupnu posturu. Različita odstupanja posture mogu biti uzrok kongenitalne prirode, endokrinološke, fiziološke, morfološko-motoričke ili psihološke. Osnovni uvjet pravilnog držanja tijela jest položaj koji omogućuje da su svi dijelovi tijela pod minimalnim stresom. Narušena pravilna pozicija tijela za vrijeme bilo kojeg položaja ili aktivnosti svakodnevnog života ukazuje na deformacije posture. Deformacije posture zapažene su od ranog djetinjstva zbog nepravilne pokretljivosti ili snage mišića djeteta. U radnom periodu života zbog učestalih jednoličnih pokreta i položaja pa sve do starosti gdje dolazi do koštano formiranih ograničenja pokreta kao posljedicom degenerativnih procesa. Najčešći otkloni posture u djece razvojne dobi su odstupanja u položaju vrata u vidu tortikolisa, Klippel-Feilovog sindroma, zatim kralješnice, okrugla leđa, izdubljena leđa, i ravna leđa, skolioze, kifoze i lordoze. Otkloni u području ramenog obruča prikazuju se kroz ljevkasta i izbočena prsa djeteta, ali i pogreške u položaju ramena i lopatica. U donjim ekstremitetima najznačajnija su odstupanja u obliku X i O nogu i uleknutog koljena. Na stopalima se očituje niz urođenih ili stečenih odstupanja u vidu pes valgusa, planovalgusa, planusa, cavusa i eqvinovarusa. Pravilnim i individualnim odabirom programa liječenja ili rehabilitacijske terapije suzbija se napredak i progresija deformacije u razdoblju najintenzivnijeg područja života. Rehabilitacijski ciljevi usmjereni su s obzirom na dob, stanje djeteta i specifičnost dijagnoze. Fizioterapeut svojim znanjem, stručnosti i kompetencijama planira plan i program vježbi i aktivnosti uz sve dopuštene mogućnosti s obzirom na specifičnost odstupanja, uvodi dijete u novu dimenziju pokreta uz korištenje raznih zanimljivih i asocijativnih pomagala i tehnika.Posture (lat. Positura - position, position) means the way of holding the body. Body posture is the relationship of parts of the body in a certain time and space where the head role is played by the feet and legs, the pelvis and spine, and the shoulders and head. The position of one part of the body acts simultaneously on other parts of the body and the entire posture. Different posture deviations can be the cause of congenital nature, endocrinological, physiological, morphological-motor or psychological. The basic condition for proper posture is a position that allows all parts of the body to be under minimal stress. Impaired proper body position during any position or activity of daily life indicates postural deformities. Posture deformities have been observed since early childhood due to improper mobility or muscle strength of the child. In the working period of life due to frequent monotonous movements and postures all the way to old age where bone formation limitations occur as a result of degenerative processes. The most common posture deviations in children of developmental age are deviations in the position of the neck in the form of torticollis, Klippel-Feil syndrome, then the spine, round back, hollow back, and flat back, scoliosis, kyphosis, and lordosis. Deviations in the area of the shoulder girdle are shown through the funnel and protruding chest of the child, but also errors in the position of the shoulders and shoulders. In the lower extremities, deviations in the form of X and O legs and a sunken knee are more significant. A number of congenital or acquired deviations in the form of pes valgus, planovalgus, planus, cavus and eqvinovarus are manifested on the feet. Proper and individual selection of treatment programs or rehabilitation therapy suppresses the progression and progression of the deformity in the period of the most intense area of life. Rehabilitation goals are directed with regard to the age, condition of the child and the specificity of the diagnosis. With his knowledge, expertise and competencies, the physiotherapist plans a plan and program of exercises and activities with all permitted possibilities considering the specifics of deviation, introduces the child to a new dimension of movement with the use of various interesting and associative aids and techniques