The Stoic Conception of the Sage

U ovome radu raspravljam o koncepciji mudraca u stoičkoj filozofiji. Stoici opisuju mudraca kao utjelovljenje mudrosti, kao nekoga tko nikad ne očituje neznanje, kao jedino biće koje posjeduje znanje, koje je u potpunosti racionalno, vrlo i sretno te, konačno, kao osobu koja nema emocije, nego samo eupatheiai, to jest “dobre osjećaje”. Raspravljam o svakoj od tih značajki mudraca i pokazujem da je pojam mudraca konstrukcija sačinjena iz glavnih pojmova cjelokupnoga stoičkog filozofskog sustava. Riječ je o teoretskom pojmu koji je posljedica njihovih središnjih filozofskih postavki.In this Thesis I discuss the conception of the sage in Stoic philosophy. The Stoics describe the sage as the embodiment of wisdom; ignorant of nothing; the only one who has knowledge and expertise; the only one who is fully rational, virtuous and happy; and, finally, as a person who does not have emotions, but only eupatheiai, or “good feelings”. I discuss each of these features of the sage and show that the concept of a sage is constructed out of the main concepts of the entire Stoic philosophical system. It is a theoretical concept which is the consequence of their central philosophical tenets