Paleolitička stijenska umjetnost na području južnog Urala

Otkriće prikaza špilje Kapove na zapadnim obroncima južnog Urala pokazalo je da je tisuću kilometara od kulturnih paleolitičkih centara zapadne Europe postojala skupina ljudi koja je izražavala svoje viđenje svijeta posredstvom pećinskih crteža, te promjenilo sliku da je stijenska umjetnost Europe rezervirana samo za zapadni dio ovog kontinenta (Shmidt, 2007, 193). Povodom toga javlja se i ideja o postojanju centra paleolitičke stijenske umjetnosti na području južnog Urala nalik onome na području franko – kantabrije koju su učinile mogućom otkrića još tri takva lokaliteta na spomenutom području, špilje Ignatievka, Serpievka II i Kiselevka (npr. Shirokov i Petrin, 2013, 14) (Slika 1). Pretpostavci da je postojala određena veza između populacija na području južnog Urala i populacija zapadne Europe dalo je težinu otkriće prikaza rumunjskih špilja Coliboaie (Clottes i sur.; 2011, 2013, Nash, 2011) i Cuciulat (Cârciumaru i Bitiri, 1983) postavljajući područje Karpata kao poveznicu kojom su se ideje prenosile od Pirineja do Urala