Sram u pravu i književnosti

U ovom radu bavili smo se sramom i analizirali kako definicije i istraživanja psihologije i sociologije odzvanjaju u nekim književnim djelima i u određenim sferama pravosuđa. Koristili smo se diskursom i znanjima društvenih znanosti ali smo također imali želju vidjeti kako par književnih tekstova artikulira sram vlastitim vokabularom i i stilom, kako sama ta djela misle sram. Sram je vrlo prisutna i moćna emocija koja strukturira ljudske odnose i oblikuje identitete. Iako je teško vidljiva i svijesti lako izmigoljiva, ima veliki utjecaj na pojedinačna i kolektivna ponašanja te je često sredstvo socijalne kontrole raznih vrsta. Upravo zbog te podzemne moći i unatoč kompleksnosti potrebno ju je izložiti pogledima i omogućiti joj veći diskurzivan prostor. Analiza fenomena u isto vrijeme i u pravu i književnosti, osim osobnog zanimanja legitimira se postojanjem interdisciplinarnog polja koje dobiva sve veću vidljivost u kurikulumu pravnih i humanističkih fakulteta, i koje nam se čini izuzetno važnim naročito za obrazovanje novih generacija pravnika koji bi u manjoj mjeri biti pravni tehničari koji profesionalno i nekritički repliciraju često na pravnim normama utvrđen status quo socijalnih nejednakosti, a više humanistički orijentirani i socijalno svjesniji nositelji pravnih pa onda i socijalnih promjena