Magijski realizam: teorija i povijest pojma

Usprkos kompliciranoj povijesti i primjeni pojma, „magijski realizam“ zadržao je svoju „neobičnu zavodljivost“ (Jameson 302) zbog koje ga je nemoguće izbaciti iz uporabe. Kontroverzna pozicija magijskoga realizma u kritičkoj teoriji i problematičnost proučavanja pojma u okvirima postmoderne proze ne znače da je magijski realizam beskoristan pojam sam po sebi. Magijski realizam ne podređuje se uobičajenim parametrima realizma, vremena, prostora, i književnog žanra. Čudesno koje prethodi magijskom realizmu pripomoglo je uspostavi energičnog i fluidnog žanra koji je posegnuo izvan vlastite literarnosti kako bi pripomogao ustanoviti neovisnost kultura na kojima je izgrađen. Ishodište „magijskog“ u magijskome realizmu nalazi se u autorima koji ne pripadaju zapadnome književnom krugu, no žanr se pokazao toliko popularnim da je teško oštro ocrtatigranice prilikom svrstavanja tekstova u preusko određenu kategoriju magijskog realizma. To je dovelo do vjerojatno preširokog shvaćanja pojma i korištenja oznake u svrhu m arketinškog „brendiranja“ književnog proizvoda. Štoviše, korištenje pojma često je bilo toliko „labavo“ da su njegove tekstualne implikacije postale upitne. Ono što je sigurno jest da se definicije pojmamoraju nužno račvati u nekoliko smjerova kako bi obuhvatile i latinoamerički magijski realizam i sve europske, azijske, angloameričke i postkolonijalne književnosti koje prebacuju magijski realizam u vlastite kulturne kontekste. Varijante magijskoga realizma danas su zaista internacionalni književni proizvod, no suština žanra još uvijek pripada latinoameričkom kulturnom krugu