Stupanj znanja o zlostavljanju žena u Dubrovniku

Cilj je istraživanja procijeniti razinu znanja o zlostavljanju žena kao mogućnost skrbi zlostavljanih osoba. Istraživanje je provedeno kod dvije skupine ispitanika. U prvoj skupini bilo je 30 ispitanika koji ne pripadaju medicinskoj struci, a u drugoj skupini sastavljenoj isto od 30 ispitanika bile su medicinske sestre/tehničari. Istraživanje je provedeno metodom kvantitativnog istraživanja korištenjem strukturiranog upitnika sa zatvorenim i otvorenim pitanjima. Prema bračnom statusu pripadnici prve skupine češće su u braku (73,3%),, dok su medicinske sestre češće u vezi (46,7%). Medicinske sestre češće žive same (16,7%) ili s roditeljima (30%), dok ispitanici prve skupine češće žive s dečkom/mužem/partnerom (73,3 %). Podjednak je stupanj zaposlenosti pripadnika prve skupine (66,7%),medicinskih sestara (73,3%), stupnja agresivnostilaici (83,3%), medicinske sestre (80%). Ispitanici prve skupine češće se svađaju s partnerom (36,7%;medicinske sestre 13,3%). U odnosu na fizički sukob s drugom osobom medicinske sestre i pripadnice prve skupine većinom nisu imale fizički sukob, (medicinske sestre 83,3%; prva skupina 80%), u odnosu na grubost oca prema supruzi najčešći odgovor je negativan, i to podjednako (medicinske sestre 33,3%, prva skupina 36,7%). Na pitanje jesu li imale seks na izričit zahtjev, podjednako odgovaraju da nisu (medicinske sestre 66,7% , ispitanice iz prve skupine 63,3%). Ispitanicama prve skupine češće je partner zaprijetio da će ih udariti (16,7% prema 3,3%), također ispitanice iz prve skupine češće poznaju neku zlostavljanu osobu/prijateljicu (46,7%; medicinske sestre 30,3%). Na pitanje kad bi ih partner udario većina medicinskih sestara bi ga ostavila (70%), dok bi ispitanice prve skupine većinom ostale u vezi (40%). U slučaju da ih partner udari, medicinske sestre bi najčešće tražile pomoć od roditelja (46,7%), a ispitanice iz prve skupine od prijatelja (76,7%). Žene se boje, srame, prestrašene su i u većini se slučajeva nikome ne obraćaju za pomoć, to trpe dok mogu, a na kraju im to postaje svakodnevnica