Sigizmund Dominikovič Kržižanovski: Kvadraturin / S ruskog preveo Petar Karavlah

Izvana se začulo kucanje na vrata: jednom. Stanka. I onda malo glasnije i koščatije: dva.Sutulin je, ne podižući se s kreveta, naučenom kretnjom protegnuo nogu prema kucanju, podbočio palac ispod kvake i upro. Vrata su se širom otvorila. Na pragu je, glavom dodirujući dovratnik, stajao visok i pod svjetlom sumraka siv čovjek. Sutulin nije uspio ni spustiti noge s kreveta, a posjetitelj je već zakoračio unutra, tiho pritvorio vrata i, okrznuvši aktovkom koja mu je visjela iz gotovo majmunski dugačke ruke prvo jedan, a zatim i drugi zid, rekao: “Kutija šibica, ni manje ni više.““Što?““Mislim na vašu sobu: kao kutija šibica. Koliko tu ima?““Osam kvadrata i nešto sitno.““Eto ga. Dopuštate?“Sutulin nije uspio ni zaustiti, a posjetitelj je već sjedio na rubu kreveta i brzinski otvorio pretrpanu aktovku. Nastavio je, spustivši glas gotovo do šapta: “Došao sam poslom. Vidite, ja, to jest, mi, radimo, kako da to kažem, neku vrstu eksperimenta. Za sada potajno. Neću vam lagati: za nas je zainteresirana jedna istaknuta inozemna tvrtka. Želite upaliti svjetlo? Nema potrebe: samo par minuta ću. Znači, otkrili smo – iako je to tajna – sredstvo za proširivanje prostorija.