Academic procrastination, task value and self-efficacy as predictors of student engagement in physics

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati u kojoj se mjeri individualne razlike u uključenosti učenika u nastavu i učenje fizike mogu predvidjeti na temelju akademskog odgađanja, vrijednosti zadatka i samoefikasnosti. Uključenost je definirana kao multidimenzionalni konstrukt koji se sastoji od tri komponente: bihevioralne, kognitivne i emocionalne. Podaci su prikupljeni u dvije zagrebačke srednje škole, pri čemu je sudjelovalo ukupno 265 učenika trećih i četvrtih razreda. Primijenjene su Skala uključenosti u nastavu i učenje fizike, Tuckmanova skala odgađanja, Skala subjektivne vrijednosti koja mjeri tri komponente vrijednosti zadatka (interes, važnost i korisnost) i Skala samoefikasnosti. Rezultati hijerarhijske regresijske analize pokazali su da je vrijednost zadatka značajni pozitivni prediktor za sve komponente uključenosti. Samoefikasnost je bila pozitivni prediktor za kognitivnu i emocionalnu uključenost, a akademsko odgađanje negativni prediktor za bihevioralnu i kognitivnu uključenost. Ovakvom kombinacijom prediktora najbolje je objašnjena kognitivna, nešto manje bihevioralna, a najmanje emocionalna uključenost.The aim of this study was to examine whether the individual differences in students' physics engagement can be predicted by academic procrastination, task value and self-efficacy. Student engagement was defined as a multidimensional construct that consists of three components: behavioral, cognitive and emotional. The study has been conducted in two separate high schools in Zagreb, and the sample consisted of 265 third and fourth grade students. They completed Student engagement in Physics scale, Tuckman's procrastination scale, Subjective task value scale that measured three different components (intrinsic, attainment and utility value) and Self-efficacy scale. In a hierarchical regression model, task value positively predicted all three components of student engagement. Self-efficacy was a significant positive predictor of cognitive and emotional engagement, while academic procrastination was a significant negative predictor of behavioral and cognitive engagement. This combination of predictors was the most effective for cognitive, slightly less for behavioral, and least effective for predicting emotional engagement