Formal and semantic correspondence in the prefixal and suffixal formation of some verbal forms

Morfološki je sustav hrvatskih i srpskih glagola, kao i nekih drugih vrsta riječi, znatno razvijen zahvaljujući značajnoj ulozi prefiksalne i/ili sufiksalne tvorbe. Ova je gramatička pojava lako uočljiva u višestrukim formalnim i značenjskim razlikama između tzv. svršenih i nesvršenih glagolskih oblika. Ta je aspektualna kategorija dobro poznata u hrvatskom i srpskom a i u drugim slavenskim jezicima. U većini slučajeva formalna i značenjska podudarnost u tvorbi svršenih i nesvršenih glagolskih oblika izgleda sustavna i potpuna. U ovome članku autor nastoji pokazati da to nije uvijek slučaj te iznosi neke, ne bas toliko učestale primjere, gramatičke (formalne i značenjske) nepodudarnosti.The morphological system of Serbo-Croatian verbs, as well as of some other parts of speech, is considerably developed owing to the significant role of prefixal and/or suffixal formation. This grammatical phenomenon is easily observed in the manifold formal and semantic differences between so-called perfective and imperfective verbal forms, which is: how the well-known category of aspect is manifested in Serbo-Croatian and other Slavic languages. In most cases, formal and semantic correspondence in the formation of perfective and imperfective verbal forms seems systematic and complete. This paper tries to show that this is not always the case, as it considers the rather rare examples of grammatical (formal + semantic) non-correspondence