Specific learning impairment and cerebellar theory: Insight into balance and motor tasks

Među poznatim objašnjenjima disleksije, jedne od najčešćih specifičnih teškoća učenja, jest pretpostavka cerebelarnog nedostatka koju su predložili Nicolson i Fawcett (1996, 1999). Autori teorije smatraju da djeca s disleksijom imaju nedostatnu automatizaciju vještina. Niz istraživača utvrdio je da sposobnost automatizacije ovisi o aktivnosti cerebeluma. Poremećaji u razvoju cerebeluma mogu dovesti do problema u čitanju i pisanju, a ove teškoće predstavljaju ključna obilježja disleksije (kao i drugih specifičnih teškoća učenja) te su u skladu s pretpostavkom o ulozi cerebeluma u jezičnim vještinama. Cerebelum se tradicionalno smatra motoričkim područjem, tako da zadaci ravnoteže i motorike mogu dobro ukazivati na probleme u njegovu funkcioniranju. Cilj ovog istraživanja je utvrditi postoje li razlike u izvođenju zadataka ravnoteže i motorike između skupine učenika sa specifičnim teškoćama učenja (32) i skupine učenika urednog razvoja (32). Istraživanjem se nastojalo utvrditi i postoji li povezanost između vještine čitanja i uspjeha u ravnoteži i motoričkim zadacima kod svih 64-ero ispitanika – učenika četvrtih razreda osnovnih škola u Zagrebu. Svi učenici ispitani su zadacima oblikovanima prema istraživanjima Yap i van der Leij (1994) i Ramusa i suradnika (2003). Rezultati Mann Whitney U testa pokazali su statistički značajne razlike između učenika sa specifičnim teškoćama učenja i učenika urednog razvoja na zadatcima ravnoteže i motoričkih postignuća. Učenici urednog razvoja postižu više ukupne rezultate na zadacima ravnoteže i motorike od učenika sa specifičnim teškoćama učenja. Ovi rezultati podupiru hipotezu cerebelarnog deficita kroz postojanje teškoća u izvođenju zadataka ravnoteže i motoričkih zadataka kod učenika sa specifičnim teškoćama učenja. Prema rezultatima Spearmanovog koeficijenta korelacije vidljivo je da postoji statistički značajna povezanost između uspješnosti rješavanja zadataka ravnoteže i motorike i zadataka čitanja. Daljnja istraživanja omogućila bi jasnije određivanje povezanosti vještine čitanja i postignuća na zadacima ravnoteže kao i veze čitanja i rezultata na motoričkim zadacima. Ona su potrebna i za pojašnjenje razloga i uzroka povezanosti ovih vještina.The cerebellar deficit hypothesis, proposed by Nicolson and Fawcett (1996; 1999), suggests that dyslexia, one of the most frequent specific learning disabilities, involves general impairment in the ability to perform skills automatically, which several studies have linked to the cerebellum. Disorders in cerebellar development may lead to impairments in reading and writing that are key features of dyslexia and other specific learning disabilities, which would be consistent with the presumed role of the cerebellum in language-related skills. The cerebellum has traditionally been considered as a motor area, so performance on motor and balance tasks may be a way to assess problems in cerebellar function associated with specific learning impairment. The aim of the present study was to determine whether there are differences in performance on balance and motor tasks (Yap and van der Leij, 1994; Ramus and colleagues, 2003) between students with specific learning disabilities (N=32) and typically developing students (N=32), as well as to determine whether performance in both groups correlates with reading skills. Students were in the fourth grade of elementary school in Zagreb, Croatia. Typically developing students achieved a significantly higher total score on balance and motor tasks than students with specific learning disabilities (Mann Whitney U test), supporting the cerebellar deficit hypothesis. In addition, performance on balance and motor tasks correlated significantly with performance on reading tasks (Spearman’s rank correlation). Further research is needed to clarify these correlations and why they occur