Ključni momenti jugoslavenske i hrvatske diplomacije od 1941. do 1956.

Autor nastoji dati uvid u ključne momente jugoslavenske i hrvatske diplomacije od napada sila Osovine na Kraljevinu Jugoslaviju u travnju 1941. do sovjetske intervencije u Mađarskoj u studenom 1956. godine. U radu su prezentirani svi ključni događaji diplomatske povijesti za vrijeme Drugog svjetskog rata i prvih deset godina FNRJ, s naglaskom na najvažnijim akterima u pojedinim diplomatskim akcijama. Predstavljene su tri glavne struje diplomacije za vrijeme rata u kojima su sudjelovali hrvatski predstavnici: diplomacija izbjegličke vlade, partizanska diplomacija te ustaška diplomacija. Nakon Drugog svjetskog rata vanjska politika nove Jugoslavija bila je u potpunosti oslonjena na Sovjetski Savez, no kako je postalo očigledno da se Blok neće voditi kao društvo sličnih, nego poslušnih, dolazi 1948. godine do isključenja Jugoslavije iz Informbiroa. Nakon Staljinove smrti novo je sovjetsko rukovodstvo nastojalo normalizirati odnose s Jugoslavijom, prvo Beogradskom, a potom i Moskovskom deklaracijom. U radu je istaknuta važnost međunarodnog položaja Jugoslavije te njezin odnos prema velikim silama. Taj je odnos potrebno razmatrati u sklopu cjeline međunarodno-političkih zbivanja između blokova u kontekstu Hladnoga rata. Prema tomu, svrha je rada, između ostalog, ukazati na važnost prvih deset godina nove Jugoslavije, unutar kojih se dogodilo gotovo sve što će desetljećima obilježavati jugoslavenski socijalizam i znatno utjecati na pravac i razvoj međunarodnih odnosa uopće